National Catholic Register je objavio odličan članak Johna Rista, profesora antičke filozofije, patristike i moralne filozofije. U svom članku, on demantira nebulozne tvrdnje koje je iznio kardinal Kasper u svom izlaganju o braku. Tom prigodom Kasper se pozvao na iskustva rane Crkve, ustvrdivši kako je tada Crkva bila mnogo opuštenija i prihvaćala one vjernike koji su se razveli i ponovno vjenčali. Članak se brzo proširio blogosferom, a neki su primijetili da je objavljen po raznim katoličkim medijima u isto vrijeme.
Prenosimo jedan odlomak, a cijeli članak (na engleskom) možete pročitati ovdje.
Iako su i drugi iznijeli “ranokršćanske”- iako ne postojeće- dokaze za svoja stajališta, kardinal mudro izostavlja bilo kakve dokaze iz prvih 150 godina kršćanstva, vjerojatno znajući da su pravila oko braka tada još uvijek bila stroga i utemeljena na apostolskom učenju. Prvi tekst koji citira, iz sredine trećeg stoljeća, je Origenov (Komentar o evanđelju po Mateju 14,23-24 ) koji izvješćuje kako su biskupi pojedinih mjesnih Crkava “ne bez razloga” dopustili pričest razvedenima i ponovno vjenčanima. Ipak, Origen također kaže- ne jednom, već tri puta – kako je ta praksa u suprotnosti sa Svetim Pismom: ni traga odobravanju, pa čak ni toleranciji od tako velikog biblijskog teologa! Osim koncila (doći ću i do toga), kardinal Kasper nudi dodatne dokaze samo iz četvrtog stoljeća, navodeći kako su Bazilije (pisma 188. i 199. ), Grgur Nazijanski (Oratio 37) i Augustin bili svjesni te iste prakse; ali propušta primijetiti kako nema nikakvih naznaka da su se usuglasili s nečim što je očito u suprotnosti s njihovim redovitim učenjem.
Nadalje, izlazeći iz domene “privatne” teologije, kardinal Kasper tvrdi da se veći pastoralni stav pokazuje na Nicejskom saboru (325.) – vjerojatno misli na Kanon 8. koji (kako nam on i drugi tumače) “potvrđuje” opušteniji pristup. Iako se to ponekad očituje u tekstu, njegova namjera je gotovo sigurno bila omogućiti pričest ne razvedenima, nego ponovno vjenčanim udovcima i udovicama; jer moramo imati na umu da se o pravu kršćanina na drugi brak u bilo kojim okolnostima- uključujući i udovištvo – tada mnogo raspravljalo, zbog čega su na Koncilu željeli riješiti ovu nedoumicu. Argument kardinala Kaspera nije ojačan ni time što koristi Pavlov pojam metanoje pretpostavljajući pritom kako su crkveni oci razmišljali da je čin kajanja nakon neuspjeha prvog braka bio dovoljno opravdanje za ulazak u drugi brak.
