Dokument koji je sastavila Međunarodna teološka komisija pokazao je da se u društveno-kulturnom kontekstu koji se pojavio posljednjih desetljeća, demokratske države kreću prema “mekom totalitarizmu”, koji – u ime “navodne ideološke” neutralnosti “- nastoje ukloniti “svaku etičku opravdanost i svaku religijsku inspiraciju”, dakle, u korist “ideologije neutralnosti koja, zapravo, nameće svako izuzimanje vjerskog izražavanja u javnoj sferi”. A to “stvara posebnu izloženost opasnosti širenja etičkog nihilizma u javnoj sferi”.
Suočeni smo sa “sekularnom imitacijom teokratskog koncepta religije, koji određuje o pravovjerju i herezi slobode u ime političko-spasiteljske vizije idealnog društva: odlučivanje a priori o savršeno racionalnom, savršeno civilnom, savršeno ljudskom identitetu. Apsolutizam i relativizam ove liberalne moralnosti ovdje su u sukobu s učincima uskogrudne isključivosti u javnoj sferi, unutar navodne liberalne neutralnosti države”.
Ali “civilna kultura koja definira svoj vlastiti humanizam uklanjanjem religijske komponente ljudskog bića, prisiljena je tako ukloniti odlučujuće dijelove vlastite povijesti: vlastitog znanja, vlastite tradicije, vlastite društvene kohezije. Rezultat je uklanjanje svih značajnijih dijelova čovječanstva i građanstva u kojima je formirano samo društvo”.
“To priprema put za očajnički ateistički ili čak teokratski fanatizam koji je po mnogima opravdan (osobito mladima). Nerazumljiva privlačnost koja se provodi nasilnim i totalitarnim oblicima političke ideologije, ili vjerske militantnosti, za koju se činilo da je predana sudu razuma i povijesti, nužno nas potiču na nova promišljanja i dublju analizu.”
Dokument podsjeća da već u koncilskoj deklaraciji Dignitatis humanae stoji da, što se tiče kršćanstva, “ne smijemo prisiljavati na religiju, jer to prisiljavanje nije dostojno ljudske prirode koju je stvorio Bog”. “Bog poziva svakog čovjeka sebi, ali nikoga ne prisiljava. Stoga ova sloboda postaje temeljno pravo koje čovjek može zahtijevati u savjesti i odgovornosti prema državi”. Stoga je tvrdnja Ivana Pavla II. da je ‘vjerska sloboda temelj svih drugih sloboda’, neotuđivi zahtjev dostojanstva svakog čovjeka i predstavlja “jamstvo svih sloboda koje osiguravaju opće dobro ljudi i naroda”.
Danas, međutim, u širenju subjektivnih prava sadašnje demokratske države, vjerska sloboda gubi svoje mjesto kao temeljno pravo i svodi se na subjektivno pravo kao i svako drugo. Nadalje, “pretpostavljena ideološka neutralnost liberalne države, koja selektivno isključuje slobodu transparentnog svjedočenja vjerske zajednice u javnoj sferi, otvara prazninu za lažnu transcendenciju okultne ideologije moći. Papa Franjo nas je upozorio na to podcjenjivanje vjerske ravnodušnosti: “Kada u ime ideologije želimo isključiti Boga iz društva, na kraju se klanjamo idolima, i uskoro čovjek gubi samoga sebe, njegovo dostojanstvo je zgaženo, njegova prava narušena”.
