„Ja sam katolik i svećenik”, izjavio je sv. Edmund Campion (čiji smo spomendan proslavili prošli tjedan) na stratištu 1581., nekoliko trenutaka prije nego što je obješen zbog zločina da je katolički svećenik u Engleskoj, što se kažnjavalo smrću u vrijeme kraljice Elizabete I. Posljednje riječi Edmunda Campiona odzvanjaju stoljećima do nas, jer smo opkoljeni neprijateljima izvan Crkve, ali i u njoj.
„U toj sam vjeri živio i u toj vjeri namjeravam umrijeti. Ako moju vjeru smatraju izdajom, onda sam kriv; što se tiče drugih izdaja koje nikada nisam počinio, Bog mi je sudac”.
Edmund Campion je u vrijeme svojih studentskih dana bio najbistriji mladi intelektualac na Sveučilištu u Oxfordu. U dobi od trideset godina shvatio je da je Anglikanska crkva heretična. Ali to nije bio, prema njegovom biografu Evelyn Waughu, razlog zašto se obratio. Mogao je ignorirati krivovjerje, kao što je većina njegovih prijatelja tog vremena učinila, i bezbrižno nastaviti uživati u zemaljskim udobnostima i slavi.
Ali prilagođavanje svijetu i pritisku javnosti ne bi bio njegov put. Prema Waughovim pričama, Campion se obratio jer se borio s temeljnijim pitanjima: „Je li u svojoj biti hereza stvar od velike važnosti; jesu li se u problemima tako beskonačne veličine ljudski umovi ikada mogli nadati točnosti, nisu li sve formulacije bile, nužno, toliko neadekvatne da su njihove razlike beznačajne?”
Drugim riječima, Edmund Campion je shvatio da možemo znati istinu i da joj se, zbog te činjenice, moramo podložiti da bismo bili slobodni.
Danas je lako razmišljati poput Campionovih suvremenika da je vjera u Boga dobra, no detalji zapravo nisu važni i da su sve religije iste; da sve dok čovjek živi kao “dobra osoba“ on će ići u raj. Campionova herojska smrt uči nas da je Bog stvaran, da možemo čuti Njegov glas kako zove naša srca i da je prava vjera važna za naše vječno spasenje. I što je najvažnije, Campion svojim životom svjedoči da udaljavanje od Božjeg poziva znači pretrpjeti goru smrt od jezivog klanja koje je pretrpio nakon što je obješen.
Campion je bio čvrsto uvjeren u istinitost katoličkog nauka u odnosu na protestantske prigovore. Mjesec dana prije zarobljavanja (nakon obraćenja u Francuskoj, studija i ređenja u Rimu, te povratka u Englesku), objavio je pamflet, Deset razloga, kojim je odgovorio na takve prigovore i razotkrio slabosti protestantskog nauka.
U to je vrijeme engleski protestantizam bio – vjerski, intelektualno i društveno – jedina dopuštena vjera u Engleskoj. Ipak, plemići koji su studirali na Sveučilištu Oxford nisu htjeli raspravljati s Campionom, vjerojatno zato što bili svjesni inferiornosti svoje pozicije i njegove jake intelektualne volje da ih razotkrije.
Njegovih Deset razloga nije manje relevantno ni danas kada sekularisti, nevjernici i liberalni katolici – a ne protestanti – pružaju veći otpor prema katoličkom nauku. No uz Campiona kao inspiraciju, možemo preispitati njihove argumente i utvrditi superiornost katoličkog stajališta jer govori istinu o tome što čovjek kao biće jest i što je pozvan biti.
Ukratko, u nastavku teksta, navodim Deset razloga Edmunda Campiona:
- Bog postoji i možemo ga upoznati. Racionalni argumenti i osobno iskustvo pokazuju prema smjeru Božjeg postojanja. Nema potrebe da ne vjerujemo svojoj intuiciji. Zatim razmotrimo živote svetaca. Sveti Franjo i sveta Klara su važni na tom putu jer su svim srcem, umom, dušom i svom snagom vjerovali u Boga.
- Bog je stvorio čovjeka da dijeli svoju ljubav, i sve što je stvorio je dobro – napose čovjeka, krunu Njegovog stvaranja.
- Naši životi imaju smisao i svrhu jer je Bog izabrao svakoga od nas da primimo Njegovu ljubav. Nije morao. Želio je. Radujmo se, dakle, u Njemu.
- Zlo je stvarno, a mi smo pali u grijeh. Ali nismo bez nade i bespomoćni.
- Isus Krist, Sin Božji, daje nam nadu jer je postao čovjekom da nas uzdigne do Boga. U Njemu imamo otkupljenje od naših grijeha.
- Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku, što uključuje posjedovanje slobode izbora. Svoju slobodu povećavamo kada odlučimo poslušati Božju volju, koja uključuje Deset zapovijedi, a na mikrorazini sloboda se odnosi na svaku situaciju s kojom se svakodnevno susrećemo.
- Bogu je stalo do onoga što radimo. Naši postupci imaju posljedice koje odjekuju u vječnosti. Grijesi iz prošlosti ne moraju nas definirati ako se za njih pokajemo. Biti katolik ne znači vraćati se na ono što smo bili, nego kamo idemo.
- Patnja je stvarnost u životu koja dovodi u pitanje naše granice i sposobnost shvaćanja Boga. Ali mi u vjeri znamo da nam svaka patnja može biti iskupljenje ako je nosimo s Kristom koji nosi svoj križ na Kalvariju.
- Sv. misa i ispovijed su bitan instrument za dušu koji se moraju tražiti barem tjedno odnosno mjesečno. Ovi Božji darovi dobivaju svoju snagu od Crkve, koja je produžetak Sinova utjelovljenja u vremenu.
- Vječni život je stvaran. Način na koji živimo daje osnovu za nagradu ili kaznu koju primamo.
Kad se vratio u Englesku kao isusovački svećenik, o. Campion je znao da ga čeka smrt. Ali nije se bojao; znao je da je Bog s njim i da potvrđuje istinitost katoličkog nauka i sakramenata koje je došao priopćiti i dijeliti vjernicima. Prije nego što je započeo svoja tajna putovanja kroz sela, objavio je ono što se danas zove Campion’s Brag, izjavu o njegovoj namjeri povratka u Englesku.
Njegov životopisac, isusovac Karlheinz Riedel, u knjizi koja je godine 1940. prevedena i na hrvatski jezik, ovako završava njegov životopis:
»…Edmund Campion dovršio je svoje djelo. U najljućem progonstvu odlučio se on potpuno da se žrtvuje za Crkvu. I ostao je svojoj odluci vjeran cijeli život. Tu je postavljen temelj veličini njegova značaja. U stotinama teških prigoda, prkoseći stotinama pogibelji, podnoseći nebrojene nevolje, bezbrojne neprijateljske zasjede, ispunio je oduševljeno i predano svoje poslanje apostola Kristova: na to je smjerala svaka njegova riječ, svaki njegov korak uvijek i svagdje – do zadnjega daha.U tom je nama slabima sjajan primjer!«
Vjerujući da će Bog trijumfirati ovdje u našim životima, evangelizirajmo našu subraću s naših Deset razloga, crpeći energiju iz kulminirajuće rečenice koja se pripisuje o. Campionu: „Troškovi su izračunati, pothvat je započeo; od Boga je, ne možemo mu se oduprijeti. Tako je vjera usađena, i ona se stoga mora obnoviti.”
