Nestašica hrane u Venezueli stigla je i do Katoličke Crkve. Naime, nedostatak opskrbe pšeničnim brašnom čak je utjecao na pripremu hostija, kruha potrebnog za Euharistiju.
Putem društvenih medija, katolička redovnička zajednica Siervas de Jesús (Službenice Isusove) zatražila je pomoć koja uključuje i donacije brašna, kako bi se u mnogobrojnim venecuelanskim crkvama mogla služiti Sveta misa.
…
Bez obzira što žele proizvesti, venecuelanske tvrtke ovise o državnom uvozu sirovina, a Vlada kontrolira proizvode koji ulaze i izlaze iz Venezuele. Victor Maldonado, izvršni direktor Gospodarske komore u Caracasu objasnio je da se nestašica brašna dogodila zbog monopola uvoza svih prehrambenih proizvoda. Prema Maldonadu, vlada Nicolasa Madura zaustavila je uvoz pšeničnog brašna, koje se ne proizvodi u Venezueli.
„Vlada je uvela monopol na uvoz svih prehrambenih proizvoda i sve što je Vlada monopolizirala završilo je u zamci neučinkovitosti i korupcije. Potrošači na kraju moraju platiti cijenu, ali svejedno, tvrtke propadaju”, izjavio je Maldonado.
…
Prema novim vladinim mjerama, 90% pšeničnog brašna treba biti namijenjeno proizvodnji kruha s reguliranom cijenom. Međutim, objasnio je Maldonado, cijena kruha za dnevnu potrošnju regulirana je po cijeni ispod cijene proizvodnje.
Ova vijest možda najbolje pokazuje koliko je socijalizam u stvari protuljudski i protukršćanski sustav. Utopisti, ateisti i materijalisti su stvorili socijalizam. Njihov cilj je bio stvoriti raj na zemlji u kojem će religija biti nepotrebna i uklonjena. Ali socijalizam je toliko neuspješan, čak i u materijalnom smislu, da dovodi ljude do glad ili nečeg još goreg.
Petorica papa je osudilo socijalizam kao nepravedan, lažan, tiranski, čak i „đavolsko” krivotvorenje kršćanske ljubavi. Mislim da ni oni ipak nisu mogli predvidjeti scenarij poput ovog sadašnjeg u Venezueli.
Socijalisti si umišljaju da vlada može na silu učiniti ono što je i Isus odbio: iskorijeniti silom posljedice ljudskog pada, posebno sebičnost.
Smatraju kako će, umjesto brige za sebe i svoju obitelj, čovjek nesebično raditi za opće dobro. A kada on odbije (naravno da će odbiti), onda puščane cijevi zamjenjuju križ.
Socijalisti ignoriraju sve što znamo o ekonomiji. (Na primjer, činjenica da samo cijene, a ne vladin centralni komitet, mogu natjerati proizvođače da slobodno zadovolje stvarne ljudske potrebe.) Oni ismijavaju sve ono što znamo o ljudskim motivacijama. Socijalisti pokušavaju uspostaviti sustav koji bi mogao (samo možda) funkcionirati u pobožnom samostanu. Ali ga nameću svima, tvrdeći da je ”pravedniji” od tržišne ekonomije.
Socijalizam nudi raj na zemlji. Ali, prisvajajući sebi Božje moći nad svojim bližnjima, socijalisti na zemlji stvaraju pakao.
Novi film Bitter Harvest pokazuje kako se socijalizam odvijao u Ukrajini pod Staljinom, koji je kao dobro indoktrinirani socijalist, smatrao da je privatna poljoprivreda kršenje socijalizma. Zbog toga je odlučio oduzeti zemlju marljivim i prosperitetnim seljacima te ih potjerati na kolektivne farme.
Negdje između 8 i 12 milijuni ljudi je umrlo. Nikada nećemo znati točan broj. Zapadni svijet u to vrijeme nije znao što se događa jer je glavni novinar u Ukrajini, Walter Duranty iz The New York Times-a, bio veliki Staljinov simpatizer. On je tako uspješno pokrivao cijelu tragediju da je usput osvojio Pulitzerovu nagradu. (A tek se danas počelo govoriti o ‘fake news’, odnosno lažnim vijestima koje izlaze iz redakcija svjetski renomiranih medija).
Tada ni u Ukrajini nije bilo pšenice za Sveti sakrament.
