(sažetak članka koji je objavljen u First Things)
Godine 1972, na blagdan sv. Petra i Pavla, Papa Pavao VI. održao je propovijed koja je šokirala svijet. Opisujući kaos koji je zahvatio postkoncilsku Crkvu, izgovorio je: „Dim Sotonin je kroz neku pukotinu ušao u hram Božji.“
Pavlove riječi bili su upozorenje svima onima koji su se zanijeli s ‘duhom Drugoga vatikanskog koncila’ umjesto sa stvarnim učenjem tog koncila. Ali, disidentima se nije svidjela takva kritika, pogotovo ta da sam Sotona ima svoje prsti u njihovoj ‘revoluciji’, pa su papi uzvraćali sarkazmom, ismijavanjem i omalovažavanjem.
Sada, nakon 40 godina, i novi papa se ne boji privući svjetsku pozornost i upozoriti na lukavštine đavla. No, dok je Pavao čekao gotovo deset godina da tako dramatično progovori o Sotoni, Franji je trebao samo jedan dan. Unutar 24 sata otkako je izabran za papu, Franjo je već izgovorio „tko se ne moli Bogu, moli se đavlu“. Sljedeći dan, Franjo je nastavio: “Nikada se nemojte prepustiti pesimizmu, toj gorčini kojom nas vrag iskušava svaki dan“, a u svojoj propovijedi za Cvjetnicu, govorio je o problemima koji se čine nepremostivi: “u tom trenutku neprijatelj, đavao dolazi, često prerušen u anđela, i lukavo nam govori svoje riječi. Ne slušajte ga! ”
U srpnju, Franjo je posvetio Vatikan sv. Mihovilu arhanđelu, koji “brani Božji narod od neprijatelja, a prije svega od neprijatelja par excellence, samog vraga.” A početkom listopada, Franjo je snažno zaprijetio onima koji niječu postojanje Sotone, upozoravajući na relativizam, obmanu i “zavodljivosti zla.”
Koliko god bile dojmljive, njegove riječi nisu iznenađujuće. Tijekom njegove isusovačke formacije, Jorge Bergoglio je proučavao intenzivnu duhovnost sv. Ignacija, koji uvijek upozorava na realnost duhovnog boja. U O nebu i o zemlji, knjizi koju je napisao sa svojim prijateljem, rabinom Abraham Skorkom, tada kardinal Bergoglio govorio o vragu u najočitijim smislu: “On je napasnik, onaj koji gleda da uništi Božje djelo – onaj kojeg je Isus definirao kao Oca laži.”
Bitka s vragom, nastavio je Bergoglio, jest upravo čovjekova borba na ovom svijetu. Te iste godine kardinal se u Argentini oštro suprotstavio mjerama koja bi redefinirala brak: „U pitanju je totalno odbacivanje Božjeg zakona koji je uklesan u naša srca. Nemojmo biti naivni: ovo nije samo politička borba, nego pokušaj da se uništi Božji plan. Nije to samo neki zakon, nego potez Oca laži koji nastoji zbuniti i zavesti Božju djecu.“
Tijekom pontifikata Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., vrag nije bio nipošto podcjenjivan: Katekizam Ivana Pavla II. ističe njegovu prisutnost, a Benedikt osuđuje Sotonu mnogo prije nego što je postao papa, osobito u svom Izvješću o stanju Crkve iz 1985. godine. No, Franjo je digao pitanje na novu razinu.
On ima tri vrlo jasne ideje o naporima čovječanstva u borbi protiv Sotone .
Prvi je da nitko nikada ne bi trebao koristiti vraga kao izliku za skandal, nemoral, kriminalno ponašanje, kao što se ponekad događalo u Crkvi. Vjerni kršćanin će uvijek prihvati osobnu odgovornost, i shvaća da nas vrag nikada ne može natjerati da učinimo nešto protiv naše volje. On iskušava, on zavodi, on nas dovodi do točke opasnosti, ali u konačnici, naš je izbor da li ćemo podleći zlu ili ne .
Drugi princip je da nikada ne dopustimo da naša borba protiv Sotone završi u dijalogu s našim protivnicima. Još u svibnju Franjo je naglasio “Nema dijaloga s knezom svijeta.“, a njegova izjava je odmah izazvala pitanja: ‘Kako možemo išta unaprijediti u svijetu nemira ako ćemo demonizirati naše protivnike i po kratkom postupku završiti sav dijalog s njima?’ Ali to nije ono što je Franjo rekao. U sljedećoj rečenici on je naglasio važnost dijaloga, što je “neophodno za mir.” Ono na što je papa upozorio, kada je rekao da ne stupamo u dijalog s vragom, jest da ne žrtvujemo istinu kada se susrećemo s našim protivnicima.
Treći princip je da budemo na stalnom oprezu od đavla, da nikad ne pretpostavimo kako sami ne bismo mogli griješiti.
U svim ovim pitanjima, kaže Franjo, “ne postoje nijanse. To je bitka, bitka u kojoj je u igri spasenje, vječno spasenje.” Ova poruka je važna, jer kao što nas papa Franjo često podsjeća, dok se Gospodin ne vrati u svom punom trijumfu i slavi, dim Sotone će uvijek biti tu.
