Osnovni argument pape Franje i drugih koji žele ograničiti ili čak zabraniti slavljenje tradicionalne latinske mise svodi se na sljedeće: „Ako liturgijski obred navodi ljude da prihvate “lošu teologiju“, onda ga treba zabraniti”. Budući da neki vjernici koji pohađaju tradicionalnu latinsku misu prihvaćaju raskolničku ekleziologiju (tj. “šizmatičke tendencije”), onda i samu tradicionalnu latinsku misu treba izbaciti iz Crkve, smatraju oni.
Na prvu ovo djeluje kao uvjerljiv argument. Uostalom, jedna od temeljnih maksima katoličanstva je lex orandi, lex credendi, što znači zakon molitve je zakon vjere. Drugim riječima, način na koji molimo uvelike utječe na ono u što vjerujemo. Dakle, ako liturgija utječe na krivovjerno vjerovanje, možda je crkvena hijerarhija treba ograničiti.
Međutim, ispitajmo ovaj argument malo konkretnije u današnjoj situaciji i istražimo povijest tradicionalne latinske mise, kao i Novus Ordo mise. Uostalom, ako se liturgijski obred može okriviti za krivovjernu teologiju nekih od njegovih polaznika, tada bi se svi obredi trebali ispitati kako bi se osiguralo da uklonimo sve liturgije koje nisu pravovjerne.
Tradicionalna latinska misa kako se danas slavi rezultat je postepenog razvoja koji se proteže kroz tisućljeće u prošlosti. Tradicionalna latinska misa se 2023. ne razlikuje puno od načina na koji se slavio rimski obred 1923., 1223. ili 623. Milijuni katolika oblikovani su u svojim uvjerenjima ovom sv. misom tijekom dugog vremena, uključujući svece poput sv. Grgur Veliki, sv. Tome Akvinskog, sv. Terezije Avilske i sv. Maksimijana Kolbea.
Naravno, ova je liturgija također formirala mnoge velike heretike prošlosti, poput Johna Wycliffea, Martina Luthera i Johna Calvina. Drugim riječima, tradicionalni rimski obred nema 100% uspjeh, ne stvara samo pravovjerne vjernike. Zbog pale prirode čovjeka, uvijek će biti onih koji pohađaju savršeno pravovjernu liturgiju, a na kraju ispovijedaju krivovjerje. Ali u cjelini, teško je ne biti impresioniran onim što je proizveo tradicionalni rimski obred; bio je temelj srednjovjekovnog kršćanstva, najslavnijeg i autentično katoličkog doba svih vremena.
Novus Ordo, razumije se, ima puno kraću povijest jer je uspostavljen 1970. Sada, radi onih koji tvrde da je Novus Ordo jednostavno organska reforma tradicionalne latinske mise, samo bih primijetio da tako ne govore i oni koji žele ograničiti tradicionalnu latinsku misu. Oni tretiraju Novus ordo kao suštinski različit od tradicionalne latinske mise; uostalom, oni tvrde da je tradicionalna latinska misa štetna za vjernike (zašto biste ga inače ograničavali?), dok Novus Ordo nije. Oni implicitno (a ponekad i eksplicitno) tvrde da Novus Ordo nije reformirao tradicionalnu latinsku misu, već ju je zamijenio.
No, što vidimo u kratkoj povijesti Novus Ordo? Barem na Zapadu vidimo masovno otpadništvo: milijuni katolika, koji su odrasli u Novus Ordo, napustili su Crkvu. Jednako zabrinjavajuće, većina onih koji još uvijek redovito pohađaju Novus Ordo su funkcionalni heretici. Kao samo jedan primjer, ankete pokazuju da gotovo sedamdeset posto katolika u Sjedinjenim Američkim Državama ne vjeruje u Stvarnu Prisutnost Krista u Euharistiji. Drugi pokazatelji, kao što je rašireno katoličko prihvaćanje umjetne kontracepcije, potvrđuju ovu tragičnu stvarnost.
Sada, baš kao što je tradicionalni rimski obred stvorio neke heretike poput Martina Luthera usred stoljeća široko rasprostranjenog krivovjerja, na sličan je način Novus Ordo proizveo svece usred pedeset godina široko rasprostranjene hereze. Naravno, budući da je nova misa tako, pa, nova, postoji samo nekoliko kanoniziranih svetaca ovog doba, ali dovoljno je reći da su mnogi sveti ljudi pohađali Novus Ordo ili barem veliki dio svoga života.
S tim u vezi, ako želimo uspostaviti standard da bi „liturgijski obred koji navodi ljude na prihvaćanje krivovjerne teologije trebao biti zabranjen”, teško je ne vidjeti koju od dvije liturgije treba zabraniti. Suprotni rezultati tradicionalne latinske mise i Novus ordo, kada se stave jedan pored drugog, jasni su.
Da budemo jasni, ovdje se ne zalažem za ograničenje ili eliminaciju Novus Ordo. Protivim se logici koju promiču papa i drugi da ograniči slavljenje tradicionalne latinske mise. Prebacuju krivnju za navodne loše pojedince na praksu koja ima više od tisuću godina dokazanu vrijednost. Jesu li pape iz 16. stoljeća trebali zabraniti tradicionalni rimski obred jer su u njemu odrasli Luther, Calvin i Zwingli? Naravno da ne, takav prijedlog je apsurdan. Ali to je zapravo manje apsurdno od ideje da bi se danas tradicionalna latinska misa trebala suzbiti zbog problema s nekoliko YouTubera i zlih tviteraša.
Kada Crkva ima problem s pojedincima u svojoj sredini koji siju neslaganje, ona ima mehanizam za rješavanje toga: suočiti se s pojedincima i pozvati ih da povuku svoja problematična stajališta ili da budu ekskomunicirani. Činjenica da crkveni velikodostojnici danas to ne čine, već usmjeravaju svoj bijes na časni i dokazani obred Crkve sugerira da problem nije ono što oni tvrde da jest.
