Po svemu sudeći, papa Franjo se distancirao od kardinala Kaspera i približio stajalištu talijanskog kardinala Caffara. Također je znakovito i što je ostao u dobrim odnosima s kardinalom Müllerom, a i promaknuo je afričkog kardinala Saraha – sve nepopustljivi branitelji katoličke doktrine o braku.
“To ne rješava ništa.” rekao je papa Franjo misleći na ideju davanja pričesti razvedenima i ponovno vjenčanima. Još manje ako oni to “žele“, ako zahtijevaju. Jer pričest “nije značka, ukras. Ne.”
Posljednji veliki intervju Jorge Maria Bergoglia bio je hladan tuš za sve one koji očekuju značajne promjene u doktrini i praksi katoličkog braka, koje je i sam na neki način neizravno promicao, ali sad ih je nazvao “prenapuhanim očekivanjima“, doduše bez izravne reference prema tezama kardinala Walter Kaspera, kojeg je više puta veličao u prošlosti, no sada se čini kako se udaljava od njega.
S druge strane, već neko vrijeme papa Franjo gleda s povećanim zanimanjem prema jednom drugom kardinalu teologu koji podupire ideju o “evanđelju braka”, a u savršenom skladu je s tradicijom – Carlu Caffarri, nadbiskupu Bologne.
Kao profesor moralne teologije, Caffarra je stručnjak za brak i obitelj. I to je razlog zašto ga je Ivan Pavao II. poželio na čelu Papinskog instituta za studije o braku i obitelji koji je ustanovio 1981. na Lateranskom sveučilištu, i to nakon sinode posvećene upravo tim temama.
Pomutnja je dakako nastala u listopadu prošle godine kada nijedan predstavnik tog instituta – koji se od svog osnutka proširio diljem svijeta – nije pozvan na prvo zasjedanja Sinode o obitelji.
No, sada je ta nepravda ispravljena jer je papa Franjo imenovao profesora José Granadosa, zamjenika predsjednika Papinskog Institut Ivana Pavla II. za brak i obitelj, među savjetnike Glavnog tajništva druge i posljednje sjednice sinode zakazane za listopad ove godine.
Što se tiče Caffarra, ako ga talijanska Biskupska konferencija i ne izabere ovog svibnja za jednog od četiri delegata na Sinodi, Papa će ga sigurno uključiti među sinodalne oce, kao što je učinio na prethodnoj sjednici.
Bolonjski nadbiskup je jedan od pet tzv. anti-Kasper kardinala koji su okupili svoje ideje u knjizi “Ostati vjerni Kristovoj istini: Brak i pričest u Katoličkoj Crkvi”.
Također je važno podsjetiti da je Papa zadržao na čelu Kongregacije za nauk vjere kardinala Gerharda L. Müllera, najmjerodavnijeg od pet kardinala (koji su se u knjizi usprotivili Kasperovom prijedlogu), ustrajnog u upozoravanju na to “suptilno kristološko krivovjerje” koje se sastoji u odvajanja nauka od pastoralne prakse, u iluziji da drugi brak može biti blagoslovljen unatoč čvrstom držanju do nauka o nedjeljivosti braka.
Ne smije se ni zanemariti da je jedna od papa Franjinih rijetkih, ali važnih odluka koje je donio o Kuriji, imenovanje gvinejskog kardinala Roberta Saraha ne čelo Kongregacije za bogoštovlje. Sarah je u jednom intervjuu, objavljenom u Francuskoj, odbacio u svom korijenu ideju davanja pričest razvedenima i ponovno vjenčanima, govoreći o “opsesiji pojedinih zapadnih Crkava koje žele nametnuti takozvana teološki odgovorna i pastoralno potrebna rješenja koja su radikalno u suprotnosti s Isusovim naukom i učiteljstvom Crkve.“
Potpuno suglasan s Müllerom, kardinal Sarah kaže:
“Ideja po kojoj bi se Učiteljstvo smjestilo u jednu lijepu kutijicu, odvajajući ga tako od pastoralne prakse – koja bi se onda mogla razvijati u skladu s okolnostima, modama i strastima- je oblik hereze, opasna shizofrena patologija.“
A nakon što je istaknuo kako pitanje razvedenih i ponovno vjenčanih “nije izazov za Crkvu u Africi i Aziji“, izjavio je:
“Ja svečano potvrđujem da će se Crkva u Africi čvrsto usprotiviti svakoj pobuni protiv Kristovog nauka i učiteljstva.“
U stvari, svi afrički biskupi (osim jedne iznimke) koji su do sada izabrani od svojih nacionalnih Crkava za predstavnike na sljedećoj sinodi, imaju iste nepopustljive pozicije kao kardinal Sarah.
Tome treba dodati i nedavne poteze biskupa istočne Europe, pod vodstvom poljskih biskupa, koji su jasno dali do znanja da ne žele promjene kakve zastupa Kasper.
Čak i najumjereniji od četiri sinodalna oca izabrana iz SAD-a, Joseph Kurtz, nije propustio napomenuti– na tragu kardinala Müllera – da je “vrlo važno da ne postoji razlika između načina na koji molimo, vjerujemo i pružimo pastoralnu skrb. Moramo ostati vjerni nauku Crkve, i to je stav s kojim ću otići na Sinodu“.
