Nedavno je Crkva slavila spomendan na Mučenike iz Ugande koji su kao misionari, na kraju 19. stoljeća, bili pozvani od kralja Mutesa iz Bugunde,na jugu današnje Ugande, da šire Radosnu vijest. Kraljev nasljednik se, s druge strane, protivio strancima, pogotovo kršćanima i njihovoj moralnosti koja je bila u suprotnosti s neprirodnim porocima, uključujući i homoseksualnost, koji su obilježavali Bugundinu kulturu. Navodno su ovakve seksualne užitke pokupili od arapskih trgovaca. Kako su sluge u kraljevskom dvoru bili kršćanski obraćenici pa su se suprotstavili njegovim pokušajima zavođenja, kralj je izdao naredbu da se pohvataju svi obraćenici; mučio ih je i žive dao spaliti.
Ono što je kralj zahtijevao od ovih jadnika se u današnjem društvu naziva ljudskim pravima (i potrebama) a u nekim zemljama se već i formalno regulira kao trajna veza. Papa Franjo je nedavno rekao da se ne možeš smatrati kršćaninom ako nisi spreman na mučeništvo. Možda to neće značiti javno pogubljenje ali zasigurno biti katolik i javno iskazati svoju vjeru je već proglašeno politički nekorektnim, a uskoro će dovest i do javnog prezira i diskriminacije. Naša kultura je već postala neopoganska, što je mnogo gore od izvornog poganstva jer pogani nisu znali za Krista, dok ga ovi danas poznaju ali ga odbacuju.
