Budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam Isus tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji — od straha pred smrću —kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo.
Draga braćo i sestre, današnjim blagdanom ispunja se proročanstvo proroka Malahije koje smo čuli u prvom čitanju: “I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite.”
Blagdan očišćenja Marijina i prikazanja Gospodinova u Hramu
Svijećnica
Kada sveti Pavao spominje Isusova djetinjstva on piše: “Od žene bi rođen, zakonu podložan da podložnike zakona otkupi” (Gal 4,4). Mi upravo danas slavimo tu podložnost zakonu koju su učinili Isus i Djevica Marija. Današnji blagdan donosi nam tri događaja: očišćenje, prikazanje i otkupljenje.
Naime po Mojsijevu zakonu utvrđeno je kako žena po rođenju djeteta ostaje nečista sedam dana, tj. isključena je iz bogoslužja, osmog dana se djetetu daje ime, a žena ostaje još 33 dana kod kuće kako bi se očistila od svoje krvi. Nakon toga, 40. dan od djetetova rođenja, žena za svoje očišćenje prikazuje pred svećenikom žrtvu – ako je iz bogate obitelji onda janje, ukoliko je siromašna onda dvije grlice ili dva golubića za žrtvu okajnicu. Marija je prinijela žrtvu siromaha. Sada se slobodno možemo zapitati je li trebala Djevica Marija koja je bez grijeha začeta, koja je po Duhu Svetom začela sina Božjega, prinijeti ovu žrtvu za vlastito očišćenje? Odgovor nam treba biti posve jasan: “Presvetu Djevicu nije obvezivao zakon očišćenja, jer je postala majkom po djelovanju Duha Svetoga sačuvavši svoje djevičanstvo. Ona se podložila zakonu očišćenja na koji nije bila obvezna, da bi nam dala primjer poniznosti i poslušnosti Božjem zakonu” (Kat. Sv. Pija X).
Potom Zakon propisuje da se svako muško prvorođenče prikaže Gospodinu. Razlog tomu opisan je također kod Mojsija u knjizi Izlaska. Gospodin tamo progovara kako će svako muško prvorođenče i od stoke i od čovjeka pripadati isključivo njemu. Prvorođenu mušku životinju treba njemu žrtvovati, a prvorođenca sina otkupiti. Sve je to za spomen kako je Gospodin oslobodio Izraelca i egipatskog ropstva. Ovdje nam se opet postavlja pitanje, treba li Isus biti otkupljen ukoliko je on došao nas otkupiti? Ovdje smijemo primijetiti kako sv. Luka u evanđelju ne spominje nakon prikazanja otkupljenje i propisan novac od pet šekela za isto. Ovo dijete potpuno pripada Bogu, njega ne treba otkupiti od Boga jer mu istinski pripada, jer je u konačnici on sam Bog. “Ovo dijete nije vraćeno u vlasništvo roditeljima nego je u hramu predano Bogu osobno, potpuno je predano u njegovo vlasništvo” (Benedikt XVI). Naš sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić u ovome će prepoznati sliku buduće Misne žrtve. U svojoj propovijedi na Svijećnicu tumačio je kako ovdje starozavjetni svećenik podiže Dijete prema Bogu, to isto činit će u žrtvi koja je Bogu po volji svećenik novoga zavjeta koji uzdiže istog Isusa skrivenog u liku hostije prema nebu i govori: “Evo Jaganjca Božjega”. Jasno, tumačit će dalje o. Gerard za istinsku misnu žrtvu potrebno je biti žrtvovan, te je ovo uzdizanje Isusa prema Nebu također najava onog trenutka kada će ga njegovi neprijatelji uzdići na drvo križa gdje će on dovršiti svoju otkupiteljsku žrtvu. Tako možemo zaključiti kako onaj koji je došao nas otkupiti ne treba biti otkupljen i da Marija prikazujući Isusa u hramu ne mora donijeti janje životinjskog podrijetla za žrtvu svog očišćenja jer prikazuje Božjeg Jaganjca koji će biti žrtvovan na žrtveniku Križa. U ovoj Isusovoj podložnosti zakonu također možemo čitati istu poruku kao u Marijinoj podložnosti: poniznost i poslušnost Božjemu zakonu.
Draga braćo i sestre, današnji blagdan donosi nam još dva lika, starca Šimuna i proročicu Anu.
Starac Šimun bio je, kako ga opisuje sv. Luka, pravedan, bogobojazan i iščekivao je utjehu Izraelovu. Gospodin mu je obećao da neće vidjeti smrti dok mu oči ne ugledaju Spasitelja. Po Božjem nadahnuću upravo se u vrijeme Isusova prikazanja u Hramu i on našao u blizini te je imao prigodu primiti Isusa na ruke. Naš otac Gerard reći će kako mi, kršćani, kojima se Isus daje u svetoj Pričesti imamo još veću milost i radost od ovog pobožnog starca. Mi primamo Isusa u svoje srce. Ne držimo ga izvanjski, nego ga primamo u našu nutrinu. Učinimo stoga naše srce pravednim, bogobojaznim i onim koje iščekuje utjehu samo od Boga. Po starcu Šimunu možemo zaključiti ga Gospodin upravo takvima dolazi.
Nakon što je uzeo Dijete Isusa u ruke starac Šimun ispjevao je hvalospjev koji je liturgija Crkve usvojila te ga svaku večer prije počinka mole svećenici, redovnici i mnogi laici u molitvi Časoslova. Ovaj himan upućuje nas na dvije ključne stvari: Isus je svijetlo koje prosvjetljuje naroda i Isus je slava onih koji ga nasljeduju. Kao takav On je ipak znak osporavan jer poziva na donošenje ispravnih odluka koje su u skladu s Božjim zakonom. Kao takav On smeta u svakom vremenu onom čovjeku koji ga ne želi slušati, koji želi hoditi po načelima svijeta i gubiti svoju dušu. Stoga i starac Šimun ukazuje na čas križa kad Isusov križ postaje trn u oku svakoga kojemu je draža laž od istine.
Uz starca Šimuna tu je i proročica Ana. Ona je svoje udovičke dane provodila u hramu služeći Gospodinu. Za nju možemo slobodno reći kako je ona “u Hramu bila kao kod kuće”. Nastojmo se i mi poput proročice Ane u crkvi osjećati kao kod kuće, i nakon što susretnemo Isusa u svetoj Misnoj žrtvi i primimo ga u svoje srce u svetoj Pričesti, pričajmo svima o tom Djetetu koje nas je svojom žrtvom, koju današnji blagdan najavljuje, otkupilo.
Draga braćo i sestre, današnji blagdan nazivamo i Svijećnicom. “Na dan očišćenja ide se u procesiji s upaljenim svijećama u ruci na uspomenu putovanja presvete Djevice iz Betlehema u jeruzalemski hram s malim Isusom na rukama i na spomen radosti, koju su pokazali sveti Šimun i Ana, kad su se susreli s Isusom” (Katek. Sv. Pija X). Isto tako u svijeći koja sagorijeva možemo prepoznati već spomenutu Isusovu poniznost i žrtvu. On je sebe toliko ponizio, da je poput svijeće htio potpuno sagorjeti na žrtveniku križa i kao plod svoje otkupiteljske žrtve donijeti nam radost Uskrsnuća to jest, radost svijetla koje nema zalaza i koje rasvjetljuje svakog čovjeka. Upravo svjetlost svijeće ukazuje nam na svjetlost vjere kojom nam Crkva stoljećima rasvjetljuje životne tame i krijepi nas utjehom. Neka nam to svjetlo vjere po nauk koji je stoljećima Majka Crkva u svome krilu očuvala ne bude pretežak, neka nam ne bude kamen spoticanja, nego neka nas učinim onima koji rado žive po tom spasonosnom nauku Crkve i njemu podlažu sva svoja djelovanja.
Marijanska svijeća u životu kršćanina ima veliku ulogu. Svijeća blagoslovljena na današnji dan čuva se na počasnom mjestu u kući te se pali u raznim životnim neprilikama te dok ona sagorijeva mi uz njezinu svjetlost uzdižemo Gospodinu svoje molitve i vapaje. Ovu svijeću palimo prigodom nevremena, bilo kakve pogibelji i na smrtnom času kad netko od naših ukućana polazi u susret Gospodinu. U nekim našim krajevima jest i običaj da se ova svijeća stavi u ruku pokojnika koji poput mudre djevice s upaljenom svjetiljkom dolazi pred Gospodina.
Draga braćo i sestre, na koncu, sveti papa Pio X u svom katekizmu uči kako današnji blagdan osobito ističe tri stvari: 1. točno izvršavati Božji zakon i ne tražiti izlike kako bismo izbjegavali njegovo izvršavanje, 2. željeti samo Boga i prikazati se njemu da bismo vršili njegovu svetu volju, i 3. vrlo cijeniti poniznost i često se čistiti pokorom. Potom kao poruku očevima i majkama današnji blagdan želi poručiti kako trebaju često, a osobito danas, svoju djecu prikazivati Gospodinu.
Neka nam zagovor Blažene Djevice Marije pomogne da tako i bude. Amen.
Vlč. Daniel Katačić
