Ono što najviše zabrinjava u trenutnoj raspravi o mogućnosti pričesti razvedenih i ponovno civilno vjenčanih osoba (dok žive u stanju preljuba) je način na koji rasprava ignorira cijelo pitanje snage Božje milosti u duši grešnika.
Oni koji kažu da je osobi koja živi u preljubu možda “nemoguće” obdržavati šestu zapovijed – po toj logici onda i bilo koju drugu zapovijed kada se nađe u teškoj situaciji – zapravo ponižavaju snagu milosti koja izlaze iz Krista ili djelatnu slobodu osobe koja se bori s iskušenjima ili živi u grijehu.
Ako Kristova milost nije dovoljna da grješnik odbaci grijeh, pokaje se i čini ono što je potrebno za promjenu grešnog načina života, onda koliko je stvarno moćna ta Milost? Kad je Pavao tri puta molio Krista da mu ukloni trn u tijelu, koji je pripisao Sotoni, Krist je odgovorio: “Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.“ (2 Kor 12,9)
Ne znamo točno o kakvom se to “trnu” radilo – možda neko iskušenje ili ozbiljan zdravstveni problem. Ono što je važno, bez obzira na problem, jest sigurno uvjerenje da Njegova milost nije samo dovoljna da nadvlada tu poteškoću, već je zapravo savršen lijek za bilo koju ljudsku slabost.
Štoviše, Pavao se poziva na snagu milosti u kriznim situacijama hrabreći Korinćane: “Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.“
“Rješenje” je u Njegovoj milosti, zbog čega se kršćani nikada ne diče vlastitim snagama, već svojim slabostima, jer vjeruju da će im Bog pomoći kako bi prevladavali iskušenja, odnosno bilo kakvu borbu sa zlom ako se predaju Njegovoj milosti.
Kada jedan kršćanin kaže kako je “nemoguće” da drugi kršćanin bude poslušan Božjoj zapovijedi, kako je nedavno učinio jedan rimski kardinal, kako razumjeti tu tvrdnju osim da se radi o praktičnom odbijanju Milosti i snage samog Krista? Ako je Njegova milost u konačnici ograničena i uvjetovana ljudskom voljom, strastima i okolnostima, onda je slabiji od njih.
Ako je Božja milost toliko slaba da ne može izliječiti slabost ljudske volje i omogućiti joj da nadvlada iskušenja, ili moralne zamke – osobito vezane uz tijelo – “Dosta ti je moja milost“, se svodi na otrcanu frazu ili banalnost – lijepu priču, ali u konačnici besmislenu u stvarnom životu. Možda je Krist trebao reći: “Ponekad ti je moja milost dovoljna, ponekad će se snaga u slabosti usavršiti, ali ne uvijek, ne u teškim slučajevima“.
*** ***
Ali ako se pouzdaš u Gospodina, dobit ćeš snagu s neba i podvrgnut će se tvojoj vlati svijet i tijelo!
(Nasljeduj Krista, II. knjiga, Glava 12)
