Duh Sveti kroz Crkvu u svakom vremenu donosi nepromjenjivu jasnoću Kristova nauka, što jasno razlikuje Božje djelo među svim pokušajima zbunjivanja koja se žele proturiti kroz nejasne i dvosmislene izjave.
U Crkvi Duh Sveti je onaj koji poučava i kojemu je Crkva poslušna da bi mogla poučavati druge. Jer Isus nam je obećao: „Poslat ću vam Duha Svetoga koji će vas poučavati o svemu, i dozivati vam u pamet sve što sam vam govorio.“
Učenje Crkve, njena pouka nije dakle ljudska stvar nego Božja stvar. Samim time nije nešto što je podložno ljudskoj intervenciji, e da bismo mi sada s promjenom tehnologije i mentaliteta imali kao pravo nešto od svega prilagođavati tom mentalitetu.
SVIJET SE MIJENJA I STVARI NJEGOVE, ALI RIJEČ BOŽJA OSTAJE DOVIJEKA.
Duh Sveti poučava kroz Crkvu i tumači uvijek iznova, ali uvijek istu, nepromjenjivu, i uvijek svježu, i uvijek jednako modernu i privlačnu istinu. Naravno onima koji istinu ljube i koji istinu traže…
Onima pak kojima se ona ne sviđa kao takva, oni će je pokušati ocrniti lažima i sablaznima otpalih, dovesti u sumnju, pokušati prikazati zastarjelom i potrebnom prilagođavanja.
Ta i rečeno je kako će se ljudi u posljednja vremena bajkama priklanjati, a od istine se okretati. Među bajkama koje se u posljednje vrijeme promiču i množe su recimo nazivanje sodomskog grijeha brakom, nazivanje ubijanja nerođenih pravom žene na izbor, a među najnovijim „pravima“ je i pokušaj razdvajanja spola i roda i td.
A jer promicateljima takvih bajkovitih „prava“ smeta Božja riječ čak se u nekim zemljama javljaju zahtjevi kako treba zabraniti neke biblijske tekstove koji promiču netoleranciju i td.
Bajke se dakle samo množe i zbunjenost postaje sve veća, a mnogi u svemu tome sve su izgubljeniji (jer kad ukloniš osovinu kotači otpadaju)…
Isus Krist pak isti je jučer, danas i uvijeke, a Duh Sveti koji progovara kroz Crkvu čini tu istinu tako snažnom, čak i da ostane samo jedna glas u pustinji.
DUH SVETI — ZALOG JASNOĆE!
Koliko je Duh Sveti zalog jasnoće u čitavoj nejasnoći, zbrci i zbunjenosti koja je u svijetu posebno se lijepo vidi na primjeru događaja Pedesetnice (a o čemu nam govore Djela apostolska).
Apostoli su bili poslušni Kristovu nalogu da ne napuštaju Jeruzalema dok se ne obuku u snagu odozgor (vidi Dj 1, 4-8). S njima u bdijenju bile su i žene, i Marija, majka Isusova (vidi Dj 1, 12-14).
Koliko je netko poslušan Kristu vidljivo je već po tome koliko je u povezanosti s apostolima, s Crkvom. Nijedno bdijenje, molitva i sl. bez te poveznice nije dakle potpuno.
Imamo dakle obvezu Kristova naloga bez čega nije moguće primanje Duha Svetoga na ispravan način, s ispravnim raspoloženjem.
Taj Isusov nalog o bdijenju i molitvi kao bitnom preduvjetu primanja snage Duha Svetoga morali su najprije ispuniti apostoli (danas su to biskupi i svećenici) da bi ga onda bili sposobni predati čitavoj zajednici vjernika i da bi ga zajednica ispravno primila.
Apostoli su, poslušni Kristu, bili u iščekivanju Obećanja i dogodio se šum s neba (vidi Dj 2, 2), izljev Duha Svetoga u takvoj sili da je to privuklo mnoge stanovnike i pridošlice Jeruzalema.
Kad se mnoštvo skupilo vidjeti što se događa, a bilo je po prilici šesnaest različitih nacija, zatekli su čudesan prizor, grupicu Galilejaca koji govore nekim nepoznatim jezicima. Međutim, ono što ih je najviše fasciniralo nije bio samo taj nepoznati jezik, nego to jer ih svatko čuje i razumije na svom materinjem jeziku kako razglašavaju djela Božja (vidi Dj 2, 5-11).
JEZIK BOŽJI JE JEZIK RAZUMIJEVANJA…
… jezik je sklada, jezik je koji uklanja svaki razdor, nesporazum i neslogu. Duhovski događaj tako nam je uvijek mjerilo (naročito nama danas) koliko je neko današnje događanje, po raznim zajednicama i kod nekih osoba, od Boga, a koliko je plod sugestije, manipulacije, histerije, neposlušnosti, oholosti ili čak od samog Sotone koji se vrlo lako preruši i u anđela svjetla…
Duh Sveti daje apostolima dar govora u jezicima, ali to je jezik univerzalnog razumijevanja koji je upućen drugima, odnosno zajednici…
Duh Sveti rađa Crkvu, odnosno ispravnu zajednicu vjernika, i svakog pojedinog vjernika kao takvoga.
I koliko je zajednica ispravna, i pojedini vjernik, vidi se po tome kolika je njihova povezanost s apostolima, odnosno s Crkvom i njenim pastirima. I koliko je neki dar od Boga, i koliko se neka osoba ispravno služi nekim darom također se gleda i vidi na isti način: koliko je ta osoba poslušna Crkvi, koliko je njezin jezik (i ono što čini) jezik razumijevanja, mira i sklada.
Netko je lijepo rekao kako lažni proroci, lažni učitelji, lažni čudotvorci, lažni iscjelitelji i sl. nemaju duhovnike, izbjegavaju nadzor crkvenih pastira. Odnosno, oni izbjegavaju praćenje sa strane Crkve, ne dopuštaju bilo kakvu duhovnu provjeru: jer kako tvrde oni imaju „darove“, „moći“, „sposobnosti“, „njima govori Duh Sveti“ i td. — pa zato ne trebaju slušati svećenika (čudno, zar ne?!).
Takvi radije izvode nešto svoje, sastaju se po privatnim kućama, hotelima, halama, organiziraju „hodočašća“ pa po autobusima govore „u jezicima“, daju svoja tumačenja, kako bi drugima manipulirali plaše ih da je u njima đavao, vrše privatne egzorcizme nad labilnim osobama, šire neka svoja proroštva, viđenja, vizije itd.
Sve dakle posve suprotno opisanom duhovskom događaju kada Duh Sveti daje jezik razumijevanja i kada se očituje jedinstvo s Petrom i ostalim apostolima, odnosno s Crkvom Kristovom.
Pouka, tumačenje, darovi, karizme, ispravnost molitve, ponašanja i života sve se to stavlja u provjeru prema toj opisanoj i prokušanoj „recepturi“, i onda se dobije odgovor o tome gdje je tko danas.
Također, još jedna bitna, i možda među najbitnijim porukama događaja Pedesetnice, izljeva Duha Svetoga, je kako unatoč svemu, unatoč čudu kojemu su mogli svjedočiti, okupljenom mnoštvu bilo je presudno, da bi i sami mogli ispravno primiti Duha Svetoga (njegove darove), tumačenje koje daju apostoli, odnosno Petar.
Riječ je dakle o jasnoći iznošenja nauka Crkve, koja nam je danas tako potrebna, više nego ikad (a što također govori o poslušnosti Duhu Svetom). Bez toga okupljeno mnoštvo ostalo bi zbunjeno, neupućeno ili bi krivo protumačilo ono što se događa pred njima. „Što bi to moglo biti?“, pitali su se neki; a neki su, iako su svjedočili čudu, govorili podrugljivo „Slatkog su se vina ponapili“…
Nakon Petrova govora i tumačenja te stvari postaju jasne i ljudi u svojim srcima, taknuti Duhom Svetim, postaju spremni. Vjera naime dolazi po slušanju Riječi. Tek tada i okupljeno mnoštvo biva spremno ispravno primiti ono čemu su svjedočili…
Duh Sveti dakle poučava o svemu nauk Isusov kroz Crkvu (učiteljstvo Crkve), koja tako vjernicima donosi pravi sadržaj, nad kojim nijedan čovjek nema vlast ništa dodavati ni oduzimati.
U Petrovu razlaganju, a to je djelo Duha Svetoga, mnoštvu postaje jasno što se to dogodilo i tko je Isus Krist. To isto je danas zadaća Pape, biskupa i svih pastira Crkve, te svakog vjernog kršćanina, tako se dati voditi i upravljati Duhom Svetim da on po našem životu i naviještanju privuče mnoge Kristu.
Sa stranice dominikanci.hr
