Svetkovina Duhova –Rođendan crkve
Molitva dana:
Bože, Oče Gospodina našega Isusa Krista, kao što si poslao nad apostole obećani dar Duha Svetoga, pogledaj na svoju Crkvu i otvori naša srca za silu Duha. Zapali u nama vatru svoje ljubavi, ojačaj naše živote za službu u tvome Kraljevstvu; po tvome Sinu, Isusu Kristu Gospodinu našemu, koji živi i kraljuje s tobom u jedinstvu Duha Svetoga, jedan Bog, sada u uvijeke. Amen.
Nakon svetkovine Uzašašća, po uzoru i primjeru apostola, Crkva se pripremala za svetkovinu Duhova. To bismo mogli usporediti sa pripremom majke za porođaj, ili s pripremom za slavlje rođendana kojim smo svi mi iznova rođeni, i to onim rođenjem odozgor. Rođena je Crkva, odnosno rođeni su svi oni koji su postali članovi te Crkve, svi mi.
ROĐENDAN CRKVE ROĐENDAN JE SVIH NAS… — DJELO JE DUHA SVETOGA!
To je dan kad se Crkva objavila svijetu upravo po izlijevu Duha Svetoga (vidi KKC 1076), i upravo je djelo Duha Svetoga to da je nevidljiva zajednica postala ne samo vidljiva i čujna stanovnicima Jeruzalema, nego ubrzo tako i na prostoru čitavoga tada poznatoga svijeta.
„…kao kad se digne silan vjetar…“ (Dj 2, 2b)
Duh Sveti je taj koji je spustio vatru i šum s neba nad apostole, (vjetar koji puše gdje hoće, čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide…, /vidi Iv 3, 8/ – kako je Isus najavio Nikodemu novo rođenje odozgor), te tom čujnom manifestacijom privukao pripadnike svih nacija koje su se tada zatekle u gradu.
Duh Sveti je taj koji je dao jezik razumijevanja, jezik koji su svi mogli razumjeti na svom materinjem jeziku. To je jezik Crkve koji toj Crkvi do danas daje univerzalnost, koju ni jedna druga religijska zajednica ili grupacija ili ideologija nema, niti može imati.
JEZIK RAZUMLJIV SVIMA…
Jezik Duha Svetoga jezik je Crkve, jezik je Božji, i koliko je netko poslušan poticajima Duha Svetoga, i dionik univerzalnosti i poslanja Crkve, vidi se upravo po tome koliko govori jezikom razumijevanja, jezikom koji privlači, ujedinjuje…
DUH SVETI JE SIŠAO NAD APOSTOLE I DONIO JEZIK RAZUMIJEVANJA…
DANAS KAD SE PUNO GOVORI O DAROVIMA, POSEBNO O DARU JEZIKA često se zaboravlja i previđa jedna bitna stvar kod dara jezika, a to je da je to jezik razumijevanja, jezik kojim se uklanja babilonska zbrka i nerazumijevanje, jezik koji se razumije na svom materinskom jeziku, jezik koji privlači i ujedinjuje upravo zbog jasnoće i razumljivosti onima koji slušaju, jezik kojim se naviještaju predivna djela Božja (vidi Dj 2, 11).
Govor u jezicima koji donosi Duh Sveti nije dakle jezik zbrke, nije jezik nerazumljivosti, nije jezik nadmetanja, nije jezik nametanja, nije jezik podjele i razdora, nije jezik pametovanja i hvastanja. Naprotiv, gdje je to ispravni dar Božji ondje raste zajedništvo, razumijevanje, uvažavanje, učvršćuje se jedinstvo i raste ljubav prema Crkvi i međusobno, uklanjaju se prepreke i razdori…
I ono jako bitno u svemu, DUH SVETI JE SIŠAO NAJPRIJE NAD APOSTOLE, (što odražava i volju Božju odakle sve polazi i prema čemu sve mora ići, i to je pouzdan kriterij za razlučivanje duhova…) a onda je sve druge privukao apostolima da bi tako i oni bili dionici istoga Duha (svi smo jednim Duhom napojeni – 1 kor 12, 13b).
U DUHU SVETOM UPOZNAJEMO DA SMO JEDNO U KRISTU
Duh Sveti na ispravnoj podlozi srca uvodi u otkriće bogatstva različitosti darova i službi u međusobnom skladu, upravo kao udovi istoga tijela (vidi 1 Kor 12, 12).
I koliko je netko zaista u Duhu Svetom vidi se prema manifestaciji u životu gdje ga razotkriva njegov rječnik, njegova djela, ozračje radosti i ljubavi koje širi, ili pak širi nešto drugo. To je ono što upozorava Pavao kad kaže kako nitko tko je u Duhu Božjemu ne kaže „Prokletstvo Isusu“ (vidi 1 Kor 12, 3a).
Gdje Duh Sveti djeluje i kad je osoba otvorena njegovu djelovanju, tad u njoj raste ozračje velikodušnosti, razumijevanja prema braći i sestrama, poštivanja, usklađenosti… Sve u njoj vodi usklađenosti s onim glavnim središtem, i vlastita korekcija svega onoga što se tome protivi. U Duhu Svetom upoznajemo da smo jedno u Kristu i da imamo isti cilj…
NAŠ POZIV JE ONOLIKO ŽIVLJEN KOLIKO JE TO NA DJELU…
Jer smo pozvani biti jedno u Kristu!
…Potrebno je najprije ukloniti što se tome protivi!
Evanđelje: Iv 20, 19-23
USKRSLI GOSPODIN UKAZUJE SE UČENICIMA, OSLOBAĐA IH STRAHA I DAJE IM DAR DUHA SVETOGA.
Za primanje ispravnog Božjeg dara treba skršiti oholost koja bježi od priznanja… Jedna od glavnih zapreka primanju dara Duha Svetoga u životima ljudi je neki ukorijenjeni strah. Taj strah osobu zatvara u sebe, te ona nije sposobna primiti ono što joj omogućuje pravi život vjere, a to je dar Duha Svetoga. Taj strah među ljudima potencira razdor, nesuglasice i tako često ih udaljava od prilike koja im je upravo bila na dohvat…
Ima podosta onih koji tvrde da su vjernici, ima ih čak da se hvale da su primili darove i karizme, ali to je često samo varka ili tek doživljeno pjenušasto oduševljenje (i ništa više). Zato takvi kada trebaju doći bliže, baš tada bježe još dalje nego su bili nekad.
Bez onoga doživljenog nutarnjeg oslobođenja (od neke traume i sjene prošlosti) nije moguće otvaranje djelovanju Duha Svetog, a tako ni izlazak iz sebe.
Zato Isus najprije donosi u srca apostola pobjedničku radost svoje žrtve, te iz njihovih srca nestaje straha. Nakon toga njihova srca se (bez ikakve sjene) u toj radosti otvaraju i Duh Sveti ih ispunja…
TO JE NJIHOVO ROĐENJE ODOZGOR DA BI PO NJIMA DUH SVETI RAĐAO NOVE ČLANOVE… Zato jesu s time i primili jasno poslanje: Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas (Iv 20, 21b).
PRIMANJE DUHA SVETOGA OSPOSOBLJAVA OSOBU DA DRUGIMA POMOGNE DOĆI U BLIZINU BOŽJU. Zato su apostoli primanjem Duha Svetoga primili vlast opraštanja grijeha i oslobađanja od svega onoga što grijeh sa sobom nosi (među kojima je redovita pratilja gore rečeni strah…).
GDJE JE DUH SVETI NA DJELU ONDJE NE MOŽE OPSTATI NIKAKVO ZLO, nikakav grešni korijen. Po Duhu Svetom Crkva oslobađa svoje članove, i tako ih osposobljava za ispravno i nepratvoreno poslanje…
„Dođi Duše Presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti. … Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim. … Amen, aleluja!“
