Dramatičan gubitak kršćanske vjere u Europi je bez presedana u povijesti. Dok je situacija u nekim zemljama nešto bolja ili gora, kontinent kao cjelina se više ne može opisati kao kršćanska civilizacija. Uzroci ovog gubitka vjere su brojni – i pomalo tajanstveni, a posljedice su itekako samodestruktivne i opasne.
Čak i najnoviji užas odrubljivanja glave 85-godišnjem svećeniku u Francuskoj ne doprinosi baš puno podizanju svijesti i razumijevanju prirode ove prijetnje.
Europa je danas gotovo bezbožna, gotovo potpuno sekularizirani kontinent s malo ili nikakvom duhovnom dimenzijom u mnogim zemljama koje čine Europsku uniju.
Nema sumnje, gubitak vjere među tim narodima i dekristijanizacija njihove kulture i javnog života ima svoje korijene u davnoj povijesti: unatrag do doba prosvjetiteljstva i ukupne sekularizacije europskih država i javnog života, počevši od Francuske revolucije koja se zatim širila po cijeloj Europi.
Dva stoljeća sekulariziranog obrazovanja i dekristijanizacija su uzela svoj danak još i prije velikih ratova 20. stoljeća. To ne znači da Crkva nije cijelo vrijeme naviještala Evanđelje, nego su učinci takve postupne sekularizacije zatvorili umove i srca Europljana prema Božjoj riječi.
Kad je Krist prvo naviještao Evanđelje, i On je naišao na otpor, posebno među liderima: intelektualnih, vjerskih i civilnih vlasti. Tada je to bilo zbog neke vrste ekstremne, vanjske vjerske pobožnosti koja je opustošila mnoge duše oduzevši im težnju za Božjom Riječi. Isus je jezgrovito sažeo problem: oni gledaju, gledaju ali ne vide; slušaju, slušaju, ali niti čuju niti razumiju.
U naše doba, vrijedi isto, ali uzrok je različit. Sekularizacija je usmrtila privlačnost prema Evanđelju, odnosno prema religiji općenito.
Ovaj povijesni razvoj je daleko gori od raskola i vjerske netrpeljivosti koja je uslijedila nakon protestantske reformacije, jer on danas ostavlja Europu u pogiblji, suočenu s ozbiljnom prijetnjom za sam opstanak svoje kulture i načina života, koja dolazi od drevnog neprijatelja, oživljenog militantnog i odlučnog oblika ekstremnog islama s ciljem da, napokon, dominira nekad kršćanskim kontinentom.
Kroz tisuću godina islamskog ekspanzionizma, kršćanstvo ili točnije Katolička Crkva, je odigrala dominantnu ulogu u obrani Europe. U obrani Beča 1683. godine (zahvaljujući katoličkoj vojsci iz Poljske), Islamska prijetnja Europi je bitno oslabila – sve do modernog doba. Osmanlijska verzija ovog tisućljeće dugog napora islamskih sila da osvoje Europu je završila. Ali ta prijetnja sada je očito oživljena u novom obliku, a održava se na životu zahvaljujući modernim sredstvima komunikacije, a ne dobro definiranim carstvima. No, prijetnja je vrlo stvarna i ništa manje opasna nego u prošlosti.
Doista, danas je ta prijetnja, u nekom smislu, čak i opasnija iz dva razloga. Prvo, tu je rašireno sljepilo među Europljanima i njihovim Vladama glede određene naravi i ozbiljnosti ove prijetnje. To podsjeća na Isusove riječi: “gledaju a ne vide”, pa zato i ne razumiju.
Nakon što su postali gotovo potpuno nereligiozni, oni jednostavno ne mogu razumjeti ono što vide, to jest, ne mogu shvatiti kakve su to vjerske motivacije koje stoje iza napada terorista, te njihovo duboko vjersko uvjerenje u totalni rat i neizbježnu težnju za svjetskom dominacijom. U ovome leži ugroženost europske civilizacije.
Drugo, još veća opasnost za Europu nalazi se u katastrofalnoj demografskoj slici starog kontinenta. Nadalje, čini se da su slijepi za buduće posljedice ove demografske propasti. Nijedna europska zemlja nije na razini prirodne promjene svog stanovništva, gdje je broj rođenih barem približan broju umrlih. Većina europskih naroda je u biti daleko ispod razine ove izmjene, te će ubrzo početi gubiti stanovništvo.
Gubitak stanovništva, zajedno s rastućim potrebama starije populacije i socijalne države od kolijevke do groba, neizbježno će zahtijevati ogromnu imigraciju u tim zemljama kako bi sustav uopće funkcionirao. Ta imigracija će morati doći uglavnom iz muslimanskih zemalja, koje imaju suprotne demografske krivulje. Ovi novi imigranti i dalje će imati više djece, a osvajanje kontinenta zahvaljujući čistim brojkama će biti neizbježno. Trenutno je terorizam samo otvaranje priče; pobjeda će na kraju doći u glasačkim kutijama.
Stari Židovi, koji su bili slijepi za Kristovo evanđelje, ipak nisu bili slijepi za opasnosti koje su dolazile od vanjskog neprijatelja i prijetile su samom njihovom opstanku, a nisu bili ni tako slijepi da bi desetkovali stanovništvo odbijajući rađati dovoljno djece kako bi osigurali i obranili svoju civilizaciju. Gotovo svakodnevni terorizam je danas ozbiljna prijetnja. No, čini se da je sljepoća duša uzrokovana ekstremnom sekularizacijom daleko ozbiljnija.
Nažalost, možda je i prekasno za Europu budući da se vjerska sljepoća i demografski trendovi ne mogu otkloniti tako brzo. Pomolimo se – i nadajmo se da nije prekasno za nas – pa da naučimo nešto od posljedica europske sljepoće prema Evanđelju.
