“Disciplinska moć biskupa nikada ne smije služiti provođenju heretičkih učenja ili nemoralnih djela.”
Predsjednik Njemačke biskupske konferencije (DBK) Georg Bätzing potiče promjene u Katoličkoj crkvi. Primjerice, ističe da zabrana ređenja žena postaje sve manje uvjerljiva. Biskup bi također uveo promjene u Katekizmu.
Prema riječima predsjedatelja Njemačke biskupske konferencije, biskupa Georga Bätzinga, sve je teže opravdati zabranu ređenja za žene u Katoličkoj crkvi. Jako mu je važno da “iskreno imenuje argumente Crkve zašto sveti red može biti dodijeljen samo muškarcima”, rekao je Bätzing u intervjuu za Herder Korrespondenz (siječanjsko izdanje): “No moram iskreno reći: jednako je istinito da su ti argumenti sve manje uvjerljivi i da u teologiji postoje dobro razrađeni argumenti koji govore u prilog tome da sveti red bude otvoren i za žene”.
U intervjuu za Herder Korrespondenz Bätzing se zauzeo za dalekosežne promjene u Katoličkoj crkvi. Između ostalog, predložio je promjenu Katekizma Katoličke Crkve glede parova koji se ne mogu vjenčati u crkvi. Za ljude koji traže Božji blagoslov, “potrebna su rješenja koja ne stupaju na snagu tek privatno, već da imaju i javnu vidljivost”, odgovorio je biskup na pitanje o blagoslovu za istospolne parove. Vjeruje da se za to mogu naći određeni liturgijski oblici. “Međutim, osobno mogu reći da nakon intenzivne rasprave vjerujem kako bismo u tom pogledu trebali promijeniti Katekizam”, rekao je Bätzing.
Ovi Bätzingovi komentari izazvali su snažno protivljenje u Njemačkoj, prvo od kardinala Walter Brandmüllera, a zatim i kardinala Gerharda Müllera. Kardinal Brandmüller, u otvorenom pismu predsjedniku njemačke biskupske konferencije, prvo je njemačkog biskupa upitao: „Jeste li doista tvrdili, protiv neprekinute tradicije Crkve i zanemarujući konačnu i nepogrešivu izjavu pape sv. Ivan Pavao II., da je ređenje žena za đakonat i svećeništvo moguće, da, čak i poželjno?” Zatim je istaknuo da, ako je to slučaj, „treba vas podsjetiti da ste prije vašeg biskupskog ređenja zakletvom potvrdili svoju odanost nauku i redu Crkve. Bez ove zakletve nikada ne biste bili posvećeni.”
Kardinal Müller osvrnuo se na izjave biskupa Bätzinga u intervjuu s Petrom Lorlebergom, za austrijski portal Kath.net. “Takozvani sinodalni put njemačkih biskupija nema nikakvo ovlaštenje da uvede novo učenje i praksu u pitanjima vjere i morala koja su u suprotnosti s obvezujućom doktrinom Katoličke crkve”, rekao je. Čak je otišao i korak dalje, pa je upozorio da je pokušaj da se vjernicima nametnu takve „odluke protiv vjere“ koje su donijeli njemački biskupi „ništavan“, jer su „u suprotnosti s konstitucijom Katoličke crkve“.
“Disciplinska moć biskupa”, nastavio je kardinal Müller, “nikada ne smije služiti provođenju heretičkih učenja ili nemoralnih djela.”
Bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere nastavio je objašnjavati da se mnoge teme Sinodalnog puta temelje na “protukatoličkoj ogorčenosti” i podsjećaju ga “nekako na Nietzscheovu vizija o ‘neizbježnosti stalnoga povratka’.'”
Kardinal Müller također je komentirao prijedlog njemačkog biskupa da se mijenja Katekizam u korist homoseksualnih i izvanbračnih parova. „Misliti da se može proizvoljno mijenjati Katekizam Katoličke crkve tako što će objavljena istina postati funkcija ljudskih želja (blagoslov seksualnih odnosa izvan braka)”, napisao je njemački kardinal, „znači preokrenuti opravdanje grešnika Božjom Milošću za opravdavanje grijeha ljudskog neposluha.”
Što se tiče pitanja „ređenja“ žena za đakonat i svećeništvo, kardinal Müller je u ovom novom intervjuu potvrdio učenje Crkve „da samo kršteni muškarac može valjano primiti Sakrament Svetoga Reda u sva tri njegova stupnja.” Ovdje se ne smije citirati ni sociološke, ni naturalističke ni povijesne analize.
Na kraju, kardinal Müller također je odbacio ideju među-pričešćivanja, čak i ako bi samo pojedinci odlučili sudjelovati u njemu. Ukazao je na “unutarnji odnos između Crkve i svete Euharistije” i “njezinog uzajamnog ustrojstva” koji su “strani uobičajenom protestantskom načinu razmišljanja”.
Razlike između protestantskih i katoličkih stajališta ovdje se tiču „i prirode Crkve i, uz pet drugih sakramenata koje protestanti ne priznaju (krizma, ispovijed, posljednja pomazanja, sveti red i sveta ženidba), posebno euharistije (kao sakramentalno ostvarenje Kristove žrtve) “, objasnio je Müller. “Katoličko slavljenje euharistije nipošto nije istovjetno s protestantskom Gospodnjom večerom, ne samo u svom vanjskom obredu, već i u svom dogmatskom sadržaju.”
“Katolik uopće ne može polaziti na (protestantsku) Posljednju večeru, a da ne proturječi vjeri Katoličke crkve”, zaključio je.
