Nakon šest godina šutnje, koju je prekršio sa samo nekoliko blagih osobnih komentara, papa-emeritus Benedikt je dramatično progovorio u eseju od 6000 riječi o seksualnom zlostavljanju, koji je opisan kao neka vrsta post-papinske enciklike. Očito je umirovljeni papa osjetio potrebu da piše o stvarima o kojima rijetko tko govori, te smatra da je tema previše važna da bi nastavio sa šutnjom.
Ali, čini se da vatikanski dužnosnici za komunikacije misle drugačije. Benediktov esej postao je javan u srijedu navečer, ali u četvrtak ujutro o njemu nije bilo ni spomena u službenim vatikanskim vijestima. U tom smislu vrijedno je spomenuti kako bivši papin esej nije uopće objavljen u vatikanskim novinama; prvi put se pojavio u njemačkom Klerusblattu i talijanskom svjetovnom listu Corriere della Sera, zajedno s engleskim prijevodom u Catholic News Agency i National Catholic Register.
Benedikt je spomenuo da se savjetovao s papom Franjom prije objavljivanja eseja. Ali nam ne kaže kako je sadašnji papa reagirao, a teško je zamisliti da je papa Franjo bio oduševljen radom svog prethodnika o ovim pitanjima. Dvojica papa, prijašnji i sadašnji, miljama su udaljeni u svojoj analizi skandala o seksualnom zlostavljanju. Benedikt nigdje ne spominje “klerikalizam” koji je papa Franjo naveo kao glavni uzrok problema, a papa Franjo rijetko spominje moralni slom koji Benedikt krivi za skandal.
Šutnja službenih vatikanskih medija je jasan pokazatelj da Benediktov esej nije naišao baš na toplu dobrodošlicu u rezidenciji Sv. Marte. Još zanimljivija je reakcija Papinih gorljivih pristaša, koji su preplavili Internet svojim neugodnim prosvjedima, odnosno svojim pritužbama da je Benedikt nažalost u krivu kada sugerira da je socijalna i crkvena revolucija šezdesetih izazvala uzrok epidemije zlostavljanja. A sekularni mediji, suosjećajni s uzrocima seksualne revolucije, sugerirat će kako je Benedikt izvan dodira s realnošću, da je njegova teza davno već opovrgnuta.
“Među slobodama za koje se revolucija 1968. odlučila boriti bila je ta sveopća seksualna sloboda… Dio fizionomije revolucije 1968. bio je to da je pedofilija tada također bila dijagnosticirana kao dopuštena i primjerena”, napisao je papa emeritus.
“Zašto je pedofilija dosegla tolike razmjere? U konačnici, razlog je odsutnost Boga”.
Ta poruka je zaista potpuno različita od one koji su objavili toliki brojni biskupi. Bivši papa ne piše o “politikama i procedurama”, ne sugerira tehničko ili legalističko rješenje moralnog problema. Naprotiv, on inzistira na tome da svoju pažnju usmjerimo isključivo na ovaj moralni problem, a zatim pređemo na rješenje koje se također nužno mora naći u moralnom području.
Ukratko, papa-emeritus Benedikt ukazuje na povezanost između nedostatka poštovanja prema Bogu i nedostatka poštovanja prema ljudskom dostojanstvu – između zloupotrebe liturgije i zlostavljanja djece. Vjerni katolici trebaju prepoznati logiku i snagu te poruke. I doista, Benedikt izražava uvjerenje da će najodaniji sinovi i kćeri Crkve raditi – već rade – na obnovi koja nas čeka.
Ipak, obnova neće lako doći; ona će zahtijevati patnju. Za Benedikta, ta patnja će značiti val neprijateljstva koji je već izazvao njegov esej, prijezirni stav teologa, te kampanju da ga se prikaže kao senilnog starca. Bez sumnje, bivši je papa očekivao nalet prosvjeda s kojim će se njegov esej susresti. On je ipak odlučio “poslati snažnu poruku” jer je patnja za istinu snažan oblik kršćanskog svjedočanstva.
