U razgovoru s Thomasom McKennom, predsjednikom Katoličke akcije za vjeru i obitelj, kardinal Raymond Burke dodatno objašnjava namjere četiri kardinala koji su objavili dokument pod nazivom “U potrazi za jasnoćom: molba za otpetljavanjem čvora u Amoris Laetitia”.
Katolička Akcija: Vaša eminencijo, hvala Vam što ste našli vremena porazgovarati s nama o onome što ste danas objavili. Suština dokumenta kojeg ste Vi i ostali kardinali objavili u javnosti se zove “Dubia.” Možete li nam molim Vas objasniti što dubia znači i što predstavljanje “Dubia” podrazumijeva?
Kardinal Burke: Drago mi je razgovarati s Vama o ovim važnim pitanjima. Naslov dokumenta je: “U potrazi za jasnoćom: molba za otpetljavanjem čvora u Amoris Laetitia”. Koautori su četiri kardinala: Walter kardinal Brandmüller, Carlo kardinal Caffarra, Joachim kardinal Meisner, i ja. Moje kolege kardinali i ja objavili smo molbu koju smo uputili Svetom Ocu, papi Franji, u vezi nedavne apostolske pobudnice, Amoris Laetitia. Dijelovi pobudnice sadrže nejasnoće i izjave koje su poput čvorova koji se ne mogu lako otpetljati i uzrokuju veliku konfuziju. Dijeleći papinu pobožnost prema Gospi koja razvezuje čvorove, zatražili smo od njega pojašnjenja oko dvosmislenih izjava kako bismo, uz Božju pomoć, raspetljali neke zapetljane dijelove dokumenta za dobrobit duša.
Dubia je množine latinske riječi dubium, što znači pitanje ili sumnja. Kada se u Crkvi pojavi važno pitanje ili sumnja vezana uz samu vjeru ili njezinu praksu, uobičajeno je da biskup ili svećenik ili čak sami vjernici službeno artikuliraju pitanje ili sumnju, te ga predstave rimskom prvosvećenika i njegovom uredu koji je za nj nadležan. Formulacija pojedinog pitanja ili dvojbe se jednostavno zove dubium. Ako se artikulira više od jednog pitanja ili sumnje, onda se zovu dubia. Postsinodalna apostolska pobudnica Amoris Laetitia je potakla niz pitanja i sumnji u umovima biskupa, svećenika i vjernika, od kojih su mnoga već predstavljena Svetom Ocu i o njima se javno raspravljalo. U ovom slučaju, četiri kardinala su formalno predstavila Svetom Ocu pet temeljnih pitanja ili dvojbi u vezi vjere i morala na temelju čitanja Amoris Laetitiae.
CA: Mnogi ljudi u Crkvi upravo sada raspravljaju o tome što znači “pastoralno”. Možete li nam reći nešto o dokumentu koji ste danas objavili, i kako se on odnosi na pastoral?
Istina, izgovorena s ljubavlju, je jasna i pastoralna. Nikada nije pastoralno korisno ostaviti važna pitanja, kao u ovom slučaju pitanja važna za spasenje duša, u nedoumici ili zbunjenosti. Nas četiri kardinala, kao biskupi obevezni smo pastoralno brinuti za sveopću Crkvu, a kao kardinali imamo posebnu odgovornost pomagati Svetom Ocu u naučavanju nauka vjere i jačanju njene prakse u sveopćoj Crkvi, te smo procijenili kako je naša odgovornost takva da javno obznanimo ova pitanja radi dobrobiti duša.
CA: Ovaj vaš dokument je zapravo zbroj dokumenata, kako i naslov pokazuje. Možete li objasniti zašto postoje različiti dijelovi, i što oni znače?
Suština onoga što danas objavljujemo je pismo koje smo nas četiri kardinala prvotno poslali papi Franji, uz dubia – to jest, zajedno s nizom formalnih i ozbiljnih pitanja – oko Amoris Laetitia. Proces podnošenja formalnih pitanja je časna i dobro poznata praksa u Crkvi. Kada se pitanje odnosi na ozbiljnu stvar koja utječe na mnoge vjernika, Crkva odgovara na ova pitanja sa “da” ili “ne”, ponekad s obrazloženjem. Također smo poslali kopiju pisma i dubia kardinalu Gerhardu Ludwigu Mülleru, čelniku Kongregacije za nauk vjere, koji ima posebnu nadležnost u vezi takvih pitanja.
Kako bi smo objasnili pozadinu pisma i naših pitanja o Amoris Laetitia, također smo objavili kratak predgovor i objašnjenje, koja pojašnjavaju kontekst pisma i dubia ili pitanja, zajedno s komentarom na svako pitanje.
CA: Dakle, kažete da ste objavili pismo koje ste privatno poslali Papi. Ovo je začuđujuće. Nije li ovaj čin u suprotnosti s kršćanskim stajalištem? Naš Gospodin govori u Evanđelju po Mateju (18, 15) da, u slučaju da imamo problema sa bratom, trebamo razgovarati s njim nasamo, jedan-na-jedan, a ne javno.
U istom dijelu Svetog pisma na koji se referirate, Gospodin također kaže da se, nakon što ste se svom bratu iznijeli poteškoće, pojedinačno i s drugima, a problem nije riješen, radi dobra same Crkve slučaj treba predstaviti cijeloj Crkvi. To je upravo ono što mi radimo.
Bilo je i mnogo drugih izjava zabrinutosti u vezi Amoris Laetitia, za koje nitko nije primio službeni odgovor od Pape ili njegovih predstavnika. Stoga, kako bi postigli jasnoću o tim pitanjima, tri kardinala i ja smo službeno predstavili temeljna pitanja izravno Svetom Ocu i pročelniku Kongregacije za nauk vjere. Nije bilo odgovora niti na naša pitanja. Dakle, u javnom iznošenju naših pitanja ili dubia, mi smo vjerni Kristovom naputku da prvo razgovaramo s osobom privatno, zatim u maloj skupini, a na kraju, iznosimo pitanje pred cijelom Crkvom.
CA: Kao što ste rekli, Amoris Laetitia je bila predmet mnogih rasprava, pa čak i kritika. Na primjer, vi ste naveli kako vjerujete da ona nije Magistralni dokument. Možete li objasniti kako se vaša sadašnja pitanja Svetom Ocu odnose na vaše analize o apostolskoj pobudnici?
Kako bismo razumjeli sadašnje objavljivanje, moramo uzeti u obzir ono što je dovelo do toga.
Odmah nakon izbora, u svojem prvom obraćanju na nedjeljnom Angelusu, papa Franjo je pohvalio razmatranja o milosrđu kardinala Waltera Kaspera, što je temeljna tema u Amoris Laetitia. Samo nekoliko mjeseci kasnije, Vatikan je najavio izvanrednu sinodu o braku i obitelji za listopad 2014.
U sklopu pripreme za Sinodu, ja, zajedno s još četiri kardinala, jednim nadbiskupom i tri teologa, objavili smo knjigu, Ostajući u Kristovoj Istini. Kao član sinode, primijetio sam da je u izvješću objavljenom na polovici zasjedanja Sinode, nedostajalo čvrstih temelja iz Svetog pisma i tradicije Crkve. Kasnije, složio sam se s drugim kardinalima da je postojala manipulacija u vođenju same Sinode, te u pisanom obliku konačnog izvješća Sinode.
Prije Sinode zakazane za 2015.-u, na koju nisam bio pozvan, jedanaest kardinala sudjelovalo je u izradi knjige o braku i obitelji. Iako sam nisam sudjelovao, pročitao sam je s velikim zanimanjem. Također, prije redovne Sinode o Obitelji 2015., više od 790.000 katolika potpisalo je “sinovsku molbu” papi Franji o budućnosti obitelji, tražeći od njega “riječi jasnoće” kako bi se zaustavila “opća zbunjenost” oko crkvenog učenja. Uz ostale kardinale, i ja sam bio supotpisnik. Tijekom Sinode 2015., trinaest kardinala – sudionika Sinode potpisalo je pismo papi pokazavši svoju zabrinutost zbog manipulacija tijekom samog procesa Sinode.
U travnju 2016. godine, papa Franjo objavio je Amoris Laetitia kao plod zasjedanja Biskupske sinode iz 2014. i 2015. godine. U ljeto 2016., četrdeset i pet akademika, uključujući i neke prelate, pisali su Svetom Ocu i kardinalskom zboru, tražeći od pape da odbaci popis pogrešnih tvrdnji koje se mogu izvući iz dijelova Amoris Laetitia. Nije bilo javnog odgovora.
Dana 29. kolovoza 2016. godine, pridružio sam se mnogim biskupima, svećenicima i laicima potpisivanjem Deklaracije o vjernosti nauku Crkve o braku i njenoj neprekinutoj disciplini. Na ovo također nije bilo nikakvog javnog odgovora.
Moj stav je da Amoris Laetitia nije magistralno učenje jer sadrži ozbiljne dvosmislenosti koje zbunjuju ljude i mogu ih dovesti u zabludu i teški grijeh. Dokument s takvim nedostacima ne može biti dio višegodišnjeg nauka Crkve. Budući da je to slučaj, Crkvi treba apsolutna jasnoća u vezi onoga što papa Franjo uči i potiče.
CA: Neki katolici su možda zabrinuti da je javno objavljivanja vašeg pisma čin nelojalnosti.
Ja, kao i ostala tri kardinala, nastojimo biti vjerni Svetom Ocu s time što smo iznad svega vjerni Isusu Kristu. Nakon objavljivanja naše molba za jasnoćom nauka i pastoralne prakse, nadamo se da bi ovo moglo potaknuti otvorenu raspravu kod svih katolika, a posebno naših kolega biskupa. Svaka krštena osoba bi trebala biti zabrinuta zbog pitanja nauka i moralnih postupaka u vezi Svete euharistije i Svete ženidbe, te o tome kako možemo prepoznati dobre i loše postupke. Ta pitanja utječu na sve nas.
Naprotiv, ne radi se o nelojalnosti prema Papi, naše djelovanje je duboko odano svemu što Papa predstavlja i dužan je braniti po svojoj službi. Papa Franjo je nekoliko puta pozvao na iskrenu raspravu u Crkvi, te je zatražio od članova hijerarhije otvorenost i odgovornost. Mi smo iskreni, s punim poštivanjem prema službi Svetog Oca, te nastupamo, u skladu sa svjetlom naše savjesti, otvoreno i odgovorno kako Crkva ima i pravo očekivati od nas.
Ovo je moja dužnost kao kardinala Katoličke Crkve. Nisam postao kardinal kako bih dobio počasno mjesto. Naprotiv, papa Benedikt XVI. me postavio za kardinala kako bih pomagao njemu i njegovim nasljednicima u upravljanju Crkvom i poučavanju vjere. Svi kardinali imaju dužnost blisko surađivati s Papom za dobro duša, a to je upravo ono što ja radim iznošenjem vrlo važnih pitanja u vezi vjere i morala. Ne bih ispunjavao svoju dužnost kao kardinal, a time i kao papin savjetnik, da sam šutio u vezi ovako ozbiljne stvari.
CA: Ako smijem, želio bih produbiti ova razmišljanja. Nejasno je kako vaša objava može biti čin poslušnosti papinoj želji za većom pastoralnom osjetljivošću i kreativnošću u Crkvi. Nije li Papa označio njegovu poziciju u pismu argentinskim biskupima? Drugi kardinali su rekli da je ispravan način tumačenje Amoris Laetitia takav da se omogućuje razvedenim i ponovno vjenčanim parovima primanje pričesti u određenim okolnostima. U tom svjetlu, moglo bi se reći da vaša objava samo stvara veću konfuziju.
Prvo, da razjasnim- predmet razmatranja nisu razvedeni i ponovno vjenčani parovi i njihovo primanju pričesti. Riječ je o spolno aktivnim, ali ne i valjano vjenčanim parovima koji primaju Svetu pričest. Kada par dobije civilni razvod i kanonsku izjavu da nikada nisu valjano bili u braku, onda se oni mogu slobodno vjenčati u Crkvi i primati Svetu pričest jer su u ispravnom stanju primiti sakrament. Kasperov prijedlog je takav da omogućuje osobi primanje Svete pričesti kada su on ili ona valjano izrekli bračne zavjete, ali više ne žive sa svojim supružnikom, te sada žive s drugom osobom s kojom su on ili ona seksualno aktivni. U stvarnosti, ovaj prijedlog otvara vrata svima koji su počinili bilo kakav grijeh da prime Svetu pričest bez pokajanja za svoje grijehe.
Ja bih također želio istaknuti da je samo prvo od naša četiri pitanja Svetom Oca usredotočeno na Svetu ženidbu i Svetu euharistiju. Drugo, treće i četvrto pitanje odnose se na temeljna pitanja koja se tiču moralnog života: postoje li intrinzična zla djela, je li osoba koja konstantno čini teški grijeh u stanju “teškog grijeha”, i može li težak grijeh ikada postati dobar izbor zbog okolnosti ili namjere.
Istina je da je Sveti Otac napisao pismo argentinskim biskupima, te da su neki kardinali predlagali tumačenje Amoris Laetitia onako kako ste naveli. Međutim, i sam Sveti Otac nije pojasnio neka “škakljiva“ pitanja. Protivilo bi se vjeri bilo kojeg katolika, uključujući i Papu, kada bi govorio osobi da može primiti pričest bez pokajanja za teške grijehe, odnosno da živi u bračnoj zajednici s nekim tko nije njegov ili njezin bračni drug, da nije zato u stanju teškog grijeha, ili da ne postoje takvi čini koji su uvijek i svugdje zli i mogu poslati osobu u propast. Dakle, ja se pridružujem svojoj braći kardinalima u sastavljanju molbe za nepogrešivim pojašnjenjem od samog pape Franje. Njegov glas, glas nasljednika svetog Petra, prekinuo bi sve nejasnoće oko ovih pitanja.
