Nakon objavljivanja zaključnoga dokumenta Sinode o obitelji nastala je samo još veća zbrka među vjernicima glede spornih pitanja o kojima se najviše raspravljalo na samoj sinodi. Mogućnost pričešćivanja za vjernike koji su u drugom, civilnom braku ključna je teza koju je kardinal Walter Kasper, na poziv pape Franje, izlagao kardinalima na konzistoriju prošle godine na kojem je službeno najavljena prva izvanredna Sinoda o obitelji. Važno je napomenuti da je Sveti otac također na svom prvom Angelusu na Trgu svetoga Petra javno pohvalio knjigu kardinala Kaspera, nazvavši ga primjerom ‘teologije na koljenima’. Nema dvojbe dakle da je ovaj prijedlog sastavni dio papine teologije o milosrđu. U međuvremenu su ga mnogobrojni biskupi, a mogli bismo slobodno govoriti i o većini, smatrali napadom na sakrament pokore, euharistije, pa i sam brak. Dolazeći na ovogodišnju Sinodu, obrana Crkvenog učenja bila je na dnevnom redu.
Na kraju smo dobili dvosmislen dokument koji se može tumačiti na različite načine, što smo svjedočili i u komentarima vodećih nam dnevnih novina ovdje u Hrvatskoj. Dakle, nigdje se ne spominje izravno mogućnost pričešćivanja, ali što je iznimno važno je da ga, za razliku od prijašnjih dokumenata, on ne isključuje. Umjesto toga govori se o ‘razlučivanju’ kao ključnoj riječi, uz pomoć pastira, odnosno po nalozima biskupa. U ovom trenutku sve ovisi o odluci Svetoga oca koji je dužan razjasniti Crkveno učenje ako postoji zbrka oko bilo kojeg pitanja, a glede ovoga, barem nekima, ona zasigurno postoji. Sve se dakle može razjasniti jednom rečenicom koju nismo od Svetoga oca čuli niti u njegovom završnom govoru, niti u propovijedi na misi kojom je Sinoda i službeno zaključena.
Kako će onda svećenici, župnici i biskupi nakon svega ovoga odgovoriti na pitanja svojih vjernika?
Prije samo osam godina, nakon Sinode o euharistiji, papa Benedikt XVI. objavio je apostolsku pobudnicu Sacramentum caritatis (Sakrament ljubavi). U životu Crkve, to je kao da je jučer napisana, pa mislim da ona još uvijek nešto vrijedi.
Euharistija i nerazrješivost braka
29. Ako euharistija izražava neopozivost Božje ljubavi u Kristu za njegovu Crkvu, tada je razumljivo zašto ona, u povezanosti sa sakramentom ženidbe, podrazumijeva nerazrješivost za kojom čezne svaka ljudska ljubav. Stoga je Sinoda opravdano usmjerila pastoralnu pozornost na one tužne situacije u kojima se nalazi nemali broj vjernika koji su se nakon što su proslavili sakrament ženidbe rastali te sklopili novu ženidbu. Riječ je o osjetljivom i složenom pastoralnom problemu, o istinskoj pošasti današnjeg društvenog konteksta koja sve više uzima maha i u samim katoličkim okruženjima. Pastiri su, iz ljubavi prema istini, obvezni brižljivo razlučivati različite situacije kako bi na primjeren način duhovno pomogli vjernicima koji se nalaze u tom stanju. Biskupska sinoda je potvrdila praksu Crkve, utemeljenu na Svetom pismu (usp. Mk 10, 2-12), da ne pripušta sakramentima rastavljene i ponovno vjenčane jer njihovo stanje i njihova životna situacija objektivno protuslove onom sjedinjenju Krista i Crkve koje je označeno i postvareno u euharistiji. Pa ipak, rastavljeni i ponovno vjenčani, usprkos svojoj situaciji, nastavljaju pripadati Crkvi koja ih prati posebnom skrbi u želji da njeguju, koliko god je to moguće, kršćanski stil života sudjelovanjem na svetoj misi (iako bez primanja pričesti), slušanjem Božje riječi, euharistijskim klanjanjem, molitvom, sudjelovanjem u životu zajednice, povjerljivim razgovorima sa svećenikom ili učiteljem duhovnoga života, vršenjem djela ljubavi, djelima pokore i kršćanskim odgojem djece.
Mislim da je u ovome sve rečeno, i to na vrlo milosrdan način. Ili, kako je kardinal Wilfrid Napier iz Južne Afrike jučer komentirao, „čemu sva ova priča oko pričesti kada je klanjanje pred Presvetim sakramentom svima dozvoljeno“.
