„Demoni su zauvijek nesretni … jer žele da Božja kreacija bude drugačija nego što jest i nikada je neće uspjeti promijeniti po svojoj želji“.
Tijekom 1917. godine, u jednom od Gospinih ukazanja u Fatimi, troje malih pastira je vidjelo viziju pakla. Gospa je upozorila da će, ako ljudi ne prestanu vrijeđati Boga, doći novi rat. Kao zadovoljštinu Gospa je zatražila „posvetu Rusije njenom Bezgrješnom Srcu i pričest svake prve subote u mjesecu, kao naknadu za grijehe“. Gospa je dodala kako će se „ako se njezinim zahtjevima udovolji, Rusija obratiti i bit će mira; ako ne, širit će svoje pogreške po cijelom svijetu, uzrokujući ratove i progone Crkve“.
Na koje je pogreške Rusije mislila? Većina nas pod ruskim pogreškama uglavnom smatra komunizam i marksističku ideologiju. To je uglavnom točno, jer marksizam stoji iza većine ideologija s kojima se danas suočavamo otvoreno ili potajno.
Ali može li biti i više od toga? Nešto dublje od Marxa?
Ideološki partneri
Ryszard Legutko, poljski zastupnik u Europskom parlamentu i sveučilišni profesor, postavio je pitanje kako to da su Poljaci, koji su bili nepokolebljivi zagovornici sovjetskih „drugova“, tako brzo izvršili tranziciju u europske liberale. Ako su dva projekta potpuno suprotna, pita se Legutko u svojoj knjizi Demon demokracije: totalitarna iskušenja u slobodnim društvima (2016.), ne bi li trebalo biti više borbe između jednih i drugih. Legutko zaključuje da je razlog zbog kojeg su bivši komunisti lako prešli ili zamijenili jednu ideologiju s drugom taj što su u svojoj osnovi zapravo te dvije ideologije iste; obje su predane potpunom raskidu s prošlošću, tradicijom, posebno Crkvom; obje gledaju prema napretku koji će dovesti do „savršenog“ čovjeka, „savršenog“ društva; i obje su pronašle načine da ušutkaju one koji su osujetili njihove ciljeve, posebno putem „novogovora“.
U daljnjoj usporedbi dviju ideologija, Legutko objašnjava njihova zajednička obilježja:
„Postajući članom komunističke ili liberalno-demokratske političke stranke, čovjek odbacuje ogroman udio odanosti i obveza koje su ga do nedavno formirale, posebno one koje su mu bile date pod tutorstvom religije, društvenog morala i tradicije. Osjeća se obnovljeno i snažno i zato nema ništa osim sažaljenja prema onim jadnicima koji su i dalje privrženi davno zastarjelim pravilima i koji podliježu ropstvu nerazumnih ograničenja. Ali postoji jedna obaveza od koje se ne mogu oslobodit ni komunist, komunizam, pa niti liberalni demokrat i liberalna demokracija. O toj se obavezi ne može pregovarati. Druge se mogu ignorirati“.
Lažna premisa koja pobuđuje obje ideologije jest ta da se ljudska narav može mijenjati. Jednom kada proces bude završen i kada ovu novu narav svi preuzmu, bit će sreće širom svijeta. Do tada „moramo učiniti neke loše stvari“. Jedino predvidivo rješenje s njihova gledišta sadržano je u nepokolebljivoj privrženosti stranci (partiji). Ako se otkriju ideološke pogreške, obje političke opcije vrlo brzo krive činjenicu da ideologiju nisu svi prihvatili.
Legutkov uviđa da napori kojima se želi promijeniti ljudsku narav nisu ograničeni samo na suvremene ideologije, već imaju mnogo dužu povijest. Pišući o demonima, sveti Toma Akvinski kaže: „Sada je očito da bi demoni željeli da mnoge stvari ne budu, a jesu, a druge da budu, a nisu – jer bi iz zavisti poželjeli da i drugi budu prokleti, iako su spašeni“ (Summa theologie I, q. 64, a. 3). Među svojim patnjama demoni imaju vrstu vječne tuge jer ne mogu promijeniti čovjekovu narav. Psiholog i svećenik Mike Driscoll kaže sljedeće: „Demoni su zauvijek nesretni … jer žele da Božja kreacija bude drugačija nego što jest i nikada je neće uspjeti promijeniti po svojoj želji“.
Stoga je zanimljivo razmotriti kako je ta vječna tuga demona povezana s njihovom željom da promijene ljudsku narav. Nije iznenađujuće da ideologije koje proizlaze iz „ruskih pogrešaka“ isto tako imaju istu fundamentalnu pogonsku silu prema promjeni ljudske naravi. Ova želja za izopačenošću ljudske naravi je u središtu pogrešaka o kojima je Gospa govorila u Fatimi.
Izobličenje muškarca i žene
Naravno, te pogreške nisu ekskluzivne samo za Rusiju i Europu. Amerikanci su široko prihvatili stav da se ljudska narav (priroda) može promijeniti. Primjerice da je majka u stanju dragovoljno i s ponosom ubiti svoje vlastito dijete (a zatim se „hvaliti pobačajem“), da bi supružnici mogli napustiti jedno drugo očekujući da neće biti posljedica ili da si ljudi međusobno lažu i zavaravaju da su netko drugi, očekujući raznolikost i otvoren zagrljaj svih. Od šezdesetih godina prošloga stoljeća, svaki od ovih sterilnih koncepata usmjerenih na udovoljavanje željama ljudskog srca nije uspijevao služiti pojedincu, obitelji ili širem općem dobru.
Radikalni feminizam redovito promiče laž da se „priroda (narav) može promijeniti“, dok slavne osobe proglašavaju da je ravnopravnost spolova „nužnost našega doba“ koja se mora rješavati s mahnitom (i vulgarnom) hitnošću. U međuvremenu, sestrinstvo liberalnih žena se drži čvrstom pupčanom vrpcom pobačaja. Bez ove spasilačke linije ne bi bilo kohezivnog ženskog pokreta, već samo mnoge rascjepkane frakcije. U međuvremenu su muškarci postali nepotrebni jer je „budućnost namijenjena ženama“.
Drugdje su žene postale nepotrebne zbog promjena u prirodi (naravi), napose u kabali homoseksualnih muškaraca u Crkvi. Ovi klerici su uvelike prihvatili laž da je komplementarnost muškarca i žene zastarjela ili nevažna za pravilno funkcioniranje društva. Žene su homoseksualnim klericima jednako korisne kao što je „bicikl ribi“.
Isusovac James Martin pokazuje vlastito neznanje kada preporučuje da se homoseksualnost više ne naziva poremećajem i preimenuje u „drugačiju uređenost“. Ponavlja istu grešku, opet pokušavajući urediti ljudsku narav tako da uključuje besplodne i zabranjene seksualne radnje. Dok se klerikalna kabala tiho smije u sebi, misleći da je „budućnost Crkve muška“.
Niti radikalni feminizam niti homoseksualnost nemaju koristi od zdravih, uređenih odnosa muškaraca i žena koji se vole, odnosa roditelja i djece.
Žele da svijetom i Crkvom upravljaju „novi muškarci i žene“ koji su ili stvarno ili selektivno sterilni. Ruske pogreške odjekuju u najvišim razinama kulturnih i klerikalnih elita. Poput demona prije njih, odlučni su u tome da unište vjeru i temeljni graditeljski materijal svakoga cvatućeg društva, a to su obitelji.
Ovu želju za izobličenjem ljudske naravi je potvrdio i kardinal Caffarra zbog pisma kojega mu je fatimska vidjelica s. Lucija napisala:
Posljednja bitka između Gospodina i kraljevstva Sotona će se voditi oko braka i obitelji. Ne bojte se, jer onaj tko radi za svetost braka i obitelji uvijek će se boriti i protiviti Sotoni na sve načine, jer je to odlučujuće pitanje. Ipak, Gospa mu je već zdrobila glavu.
Uistinu, Rusija je proširila svoje pogreške, ali to nisu bili samo izumi ljudi, već izrazi poremećenih demonskih želja. Bez obzira što se dogodilo, Bezgrešno srce Gospe će trijumfirati. Stoga će ljudska narav (priroda) opet biti ljudska, a ne demonska.
Carrie Gress je doktorirala filozofiju na Catholic University of America u Washingtonu. Urednica je internetskog časopisa (za katoličke žene) Theology of Home. Autorica je nekoliko knjiga, uključujući The Anti-Mary Exposed, i nedavno objavljenu Theology of Home.
