Francuska vlast čini sve kako bi pokazala da ne postoji veza između islama i prošlotjednih dramatičnih događaja u Parizu. Ubojice – tako ide priča – ni na koji način ne predstavljaju religiju koju zazivaju, a sigurno ih ni sam Alah ne bi podržao. Islam je religija “tolerancije” i “ljubavi”, kako ide izreka. Članovi vlade izbjegavaju svaki spomen islama kada govore o napadima.
Tu počinje shizofrenija. Dok pozivaju na “bratstvo”, a posebno s francuskom useljeničkom muslimanskom populacijom, vlasti također tvrde da je “sekularizam” – laïcité – jedini mogući odgovor na napade tog petka. Ali ako je odsustvo religije, barem u javnom prostoru, danas jedina nada za Francusku, to znači da je rat koji vode džihadisti religioznog karaktera: “sveti rat”. Jer u očima džihadista on i jest rat protiv dekadentnog Zapada u kojem također vide nasljednog neprijatelja islama, “križare”.
Moderna Francuska, ne treba se ni spominjati, nema “križare”, i ima vrlo malen broj prakticirajućih katolika. Ako su islam i radikalni muslimani koji slijede Kuran ovdje postali popularniji, to nije prvenstveno zbog socijalnih problema i siromaštva u predgrađima, kao što vlasti često ponavljaju: to je zato što se otvorila široka praznina zbog postojanog napuštanja kršćanstva i nepoštivanja života i tradicionalnih vrijednosti.
S novim napadom, glavni je odgovor francuske vlade da im pruži još više istoga: još više “sekularizma,” inzistirao je premijer Valls, još više “republikanskih vrijednosti”. “Znamo da bitka za suočavanje s pukotinama u našem društvu i s ovim porastom radikalnog islamizma, kako bismo obranili naše vrijednosti i sekularizam, dolazi preko škola i preko kulture”, rekao je medijima prošlog utorka.
Stavljanje svih religija u isti koš te sekularizma iznad njih kako bi Francuzi mogli živjeti u miru jedni pored drugih već je dugo glavno obilježje javnog, besplatnog sustava obrazovanja. S dolaskom François Hollandea i njegove socijalističke vlade, stvari su postale – ako je to moguće – čak i gore. Bivši ministar obrazovanja Vincent Peillon, za koga je “sekularizam religija,” uveo je učenje “laičkog morala” – koji nema nikakve veze s naravnim zakonom, ali koji ima relativističko poštivanje svačijeg mišljenja i “nediskriminaciju” – a njegovi su nasljednici stvorili “charte de la laicité”, odnosno “Povelju sekularizma” koju svi roditelji trebaju potpisati prilikom upisivanja svoje djece u državne škole. Ali postoje zakoni – iako nisu u potpunosti uvedeni – koji omogućavaju da država kontrolira ono što uči svako dijete u Francuskoj, bilo ono upisano u neovisnu katoličku školu, državnu, ili uče doma u takozvanom homeschooling sustavu.
“Sekularizam” i “pravo na blasfemiju” bio je francuski odgovor na napad na Charlie Hebdo u siječnju. Sekularizam se sada ponovno drži kao ispravan i nediskriminirajući odgovor na ubojstva prošlog petka.
Nekoliko je francuskih medija već počelo povlačiti paralele između islamista i katoličkih tradicionalista ili jednostavno kršćana – onih koji su sudjelovali u kampanji “Manif pour tous” protiv istospolnog “braka”. Popularni dječji psihijatar, Aldo Nouri, rekao je roditeljima da razgovaraju sa svojom djecom o napadima i da im objasne kako se radikalizam i ekstremizam mogu svugdje naći. Recite im, rekao je, da su mnoge religije ubijale u ime vjere; također katolici, pa čak i ateisti u Rusiji. Nije spominjao “Terreur” u Francuskoj pomoću kojeg je revolucija krotila ustanke 1790-ih, ubijajući tisuće katolika, svećenika, redovnika i laika.
U praksi, ovaj je relativistički stav razoružao Francusku i otvorio put za proganjanje vjernika njezine povijesne religije, katoličanstva.
To već postoji utoliko što se aktivisti za život i za brak zanemaruju kao zaostali fundamentalisti koji pokušavaju nametnuti svoje vjerske stavove “sekularnoj republici”.
Jedan dijecezanski svećenik, vlč. Hervé Benoît, prokomentirao je događaje ovako: “(…) Znak smrti i kaosa ne lebdi samo nad Parizom (…). 130 smrtnih slučajeva je strašno. Ali što je sa 600 smrtnih slučajeva? Toliko je pobačaja izvršeno u Francuskoj na taj isti dan.”
