„Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“
Isusovo poslanje apostolima poznato je i kao veliko poslanje, no širenje Evanđelja i obraćenje (drugih ljudi) osnovna je dužnost svih kršćana, kao što je naš Gospodin više puta rekao. Papa Franjo je na početku svog pontifikata ponovio taj poziv u svojoj apostolskoj pobudnici „Evangelii gaudium“.
No rezultati evangelizacijskih napora Crkve tijekom Franjina pontifikata bili su u najmanju ruku razočaravajući. U Franjinoj rodnoj Južnoj Americi, katoličanstvo gubi veliki broj vjernika zbog pentekostalizma. Franjina domovina Argentina doživjela je najveći pad, s udjelom katolika koji je u posljednjem desetljeću pao sa 76% ukupnog stanovništva na 49%. Njemačka, koja je u potpunosti prihvatila Franjinu “sinodalnost“ i odbacila temeljni katolički nauk, također je doživjela rekordan pad broja vjernika koji su napustili Crkvu – samo prošle godine Crkvu je napustilo pola milijuna vjernika. Zbog financijskih poteškoća i nesposobne uprave Vatikan više ne može financirati misionarske aktivnosti.
Ne pomaže ni to što nauk pape Franje sve više ističe vjerski indiferentizam. Franjo je jučer objavio da kardinalom imenuje 49-godišnjeg lisabonskog pomoćnog biskupa America Aguiara, unatoč činjenici da je on još uvijek samo pomoćni biskup, a imenovanje znači da Lisabon istovremeno (sada) ima dva kardinala-elektora. Biskup Aguiar, koji je 90-ih bio član socijalističkog gradskog vijeća u Lisabonu, nedavno je iznio tezu kojom negira potrebu za evangelizacijom. Govoreći o Svjetskom danu mladih, u čijoj organizaciji pomaže, biskup Aguiar zanijekao je da je svrha događaja obraćenje duša Crkvi: „Ne želimo obratiti mlade ljude Kristu, Katoličkoj Crkvi ili bilo čemu sličnom“. Umjesto toga, rekao je da je “glavna poruka“ događaja pokazati kako „drugačije mislimo, drugačije se osjećamo, drugačije organiziramo svoj život, ali mi smo braća (i sestre) i zajedno ćemo graditi budućnost“. Naglasio je da je ateizam dio kulturnog “bogatstva“ kojeg Svjetski dan mladih promiče. Povezao je svoju poruku s onom pape Franje i njegovom enciklikom „Fratelli Tutti“, „za koju se papa megalomanski potrudio da odjekne u srcima svih“. I doista, Aguiarova poruka odražava nedavnu „Deklaraciju o ljudskom bratstvu“ pape Franje, koja veliča “bratstvo“ i nejasne društvene ciljeve, ali ne spominje Krista ili Evanđelje – i daje srdačnu, bezuvjetnu pohvalu religijskom pluralizmu. Što god netko rekao o ovoj poruci, čini se da ona daje prednost društvenoj harmoniji nad evangelizacijom i obraćenjem i stoga nije Kristova poruka.
Slični teološki stavovi mogu se pronaći u spisima o. Jamesa Martina, kojega je Franjo nedavno imenovao delegatom na Sinodi o sinodalnosti. O. Martin rekao je da Krist može čak zapovjediti ljudima da otpadnu od vjere u ime služenja “višem dobru“ (!?) O. Martin ponovno povezuje ove poglede s papom Franjom, koji (o. Martin navodi) „naglašava razlučivanje za ljude koji se suočavaju s kompliciranim situacijama, gdje se crno-bijeli pristup čini neprikladnim“ i „ustaljena pravila se čine neprikladnima za situaciju“. Ovakvi krivovjerni teološki stavovi također nailaze naklonost kod drugih suradnika bliskih papi Franji, poput kardinala Hollericha (generalnog relatora Sinode o sinodalnosti) i budućeg kardinala Tucha Fernandeza (novog prefekta Dikasterija za nauk vjere).
Dakle, pontifikat koji je započeo proglašavanjem potrebe za evangelizacijom završava prihvaćanjem nečega što se čini uznemirujuće bliskim “diktaturi relativizma“ koju je osudio kardinal Ratzinger:
„Danas svjedočiti definiranu vjeru utemeljenu na vjerovanju Crkve predstavlja se kao fundamentalizam. Dok se relativizam, odnosno dopuštenje da nas ‘bacaju amo-tamo, dok smo nošeni različitim doktrinarnim vjetrovima’, čini jedinim stavom koji se može nositi s modernim vremenima. Gradimo diktaturu relativizma koja ne priznaje ništa kao definirano i čiji se krajnji cilj sastoji isključivo od vlastitog ega i želja. Mi, međutim, imamo drugačiji cilj: Sina Božjega, pravog čovjeka. On je mjerilo pravog humanizma“.
Ostaje za vidjeti hoće li Franjin pristup “uroditi plodom koji će trajati”.
