Konzervativni kolumnist inače liberalnog njemačkog političkog tjednika »Cicero«, Alexander Kissler kritizirao je papu Franju zbog njegove usporedbe sa zečevima. Glavni zapadni sekularni mediji od početka su bili naklonjeni papi Franji i gotovo uvijek podržavali sve njegove dosadašnje izjave. Ovo je prva otvorena kritika iz jednog sekularnog medija. Donosimo smo skraćen prikaz Kisslerovog komentara iz “Cicero”, pod naslovom: “Franjo i zečevi – to nije smiješno“.
Papa Franjo je omiljen zbog svojih gesti, on rado komunicira s masama ljudi čime želi pokazati bliskost Crkve s običnim narodom, sa siromašnima, umornima i opterećenima. Ta poruka koja dolazi iz njegovih javnih nastupa i gesti je jasna: želim biti vaš brat.
Međutim, njegove verbalne poruke i nisu tako jasne. Kada Franjo drži svoje jednostavne spontane govore, nikada se ne zna hoće li na svjetlo dana izići kamen ili biser. Nije moguće jednom riječju objasniti kakav je njegovog pontifikat i što on želi. Franjo je malo progresivan, pa malo konzervativan. Nedavno na Filipinama je hvalio blaženog Pavla VI., koji je sakramenat braka jasno povezao s rađanjem djece. I preporučio je roman engleskog obraćenika Roberta Hugha Bensona, “Gospodar svijeta“.
Ali na drugoj strani, Franjo je upozorio na nekontrolirano razmnožavanje, i pozvao na “odgovorno roditeljstvo“. Ovo “na jednoj strani-na drugoj strani” je kod Franje metoda – kaže Kissler. Pa je za njega problem, ne samo obitelji bez djece u dijelovima Europe, već i preveliko razmnožavanje u drugim dijelovima svijeta. Može se koristiti prirodni način sprječavanja začeća, dobri katolici ne moraju biti kao zečevi.
“Uz sve poštovanje: ovo je bahato i više drsko nego zabavno, više uvredljivo nego smiješno. S jedne strane Franjo uvijek kritizira iskušenje tračanja, posebno među biskupima i svećenicima, ali s druge strane, on sam trača na takav način, što ulijeva sumnju u njegovu sposobnost razumijevanja položaja i dužnosti pape. Nije svaka opuštena izjava “papabilna”. Iza svake poante, vreba sujeta, u ovom slučaju, ta se sujeta može opipati rukama. Što će misliti roditelji s puno djece na Filipinima i izvan Filipina? Da su okotili previše zečeva?“
Papa misli da mora podučavati ljude, i da je troje djece dovoljno. Treba li ubuduće u katoličkim savjetovalištima roditelje odvraćati od toga da dobiju četvrto dijete? Hoće li demografi i istraživači populacije stati na čelo predstojništva za crkveni nauk? Treba li odvraćati žene od carskog reza, kojega Franjo očito smatra rizikom za trudnoću? On kaže, da je ukorio jednu ženu, koja je zatrudnjela po osmi put, unatoč dotadašnjim porodima carskim rezom. Na taj način je, po Franji, ova žena izazvala Boga i postupila neodgovorno. Ovakvi ukori vjernika su baš ono što papa u javnosti treba izbjegavati, ovakva kritika s visoka, propovijed “ex cathedra” s uzdignutim kažiprstom.
Puno pametnije papa nije postupio ni kada je islamističke atentate u Parizu uzeo kao povod za šalu. S jedne strane, sloboda govora je temeljno pravo, nitko ne smije ubijati u ime svoje religije i u ime Boga. S druge strane postoje granice slobode govora: tko na primjer, uvrijedi njegovu majku, mora računati s time, da će dobiti po nosu– rekao je. Što je poanta ove izjave? Da su ubojice iz Pariza birale pogrešno sredstvo, ali su imale ispravan poticaj? U ovoj šali lebdi određena mjera razumijevanja za motive ubojica i ponovo jedna količina sujete.
Ne znam jesu li se novinari smijali kada je papa katoličke bračne parove usporedio sa zečevima? Je li se itko smijao kada je ćaskao o udarcu po nosu. Franjin opušteni stil, kojim pokazuje kako Crkva ne treba biti stroga i da se može i šaliti, je u javnosti popularan, ali on u tome ne treba pretjerivati. Jedan papa ne bi trebao od Petrove stolice praviti pozornicu kako bi pokazivao vlastitu duhovitost. On bi trebao znati, da on nikada ne govori samo osobno u svoje ime, da šale izrečene danas, sutra mogu postati problem.
Preveo i uredio Eduard. P.
