Još je 1971-e u Londonu objavljen prvi Gay Liberation Front Manifesto s ciljem promoviranja jedne ideologije bazirane na homoseksualizmu. Danas nakon više od 30 godina, unatoč tvrdnjama ovih aktivista i prihvaćanju istih od sekularnih medija, on nema nikakve veze s ‘pravom na jednakost’ nego se radi, što manifest i naglašava, o programu temeljenom na restrukturiranju cjelokupnog društva.
Kako je dotična ideologija rođena u ljevičarskim krugovima kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća, ona koristi marksističke koncepte bazirane na revolucionarnim promjenama u društvu. Prvi put se formalno pojavila na humanističkim fakultetima pod krinkom ‘spolnih i rodnih studija’ da bi se kasnije nametnula društvu kroz različite antidiskriminacijske zakone pa onda zakone o jednakosti. Kako na Zapadu tako i danas u Hrvatskoj, ove je mjere inicirala jedna široka koalicija lobista, nevladine organizacije i ljevičarski političari. Kao što smo već uočili, uopće ne moraš biti homoseksualac da bi pripadao ovom pokretu.
U Manifestu se otvoreno ukazuje na neprijatelje pokreta, a na prvom mjestu je obitelj. Za njih sav problem u društvu leži u patrijarhalnoj obitelj gdje ‘dominantan muškarac i pokorna žena’ uče svoju djecu lažna uvjerenja o rodnim ulogama. Prema ovoj ideologiji, baš u obitelji se stvaraju seksistički temelji koji zahvaćaju cijelo društvo, od religije do umjetnosti, od književnosti do sporta. Zato se društvo, koje započinje s obitelji mora ugasiti da bi se konačno ukazala sloboda. Terminologija je dakle čisto marksistička. U stvari sam Engels je svojedobno pisao o tradicionalnoj obitelji u istom tonu kao i ovaj Manifest. Konačan cilj je nekakva ‘nova seksualna demokracija’ koja je, čini mi se, već postignuta a gdje svatko može spavati sa svakim bez ikakvih posljedica.
Otkako je istospolni brak postao globalno prihvaćen, sljedbenicima ove ideologije ostala su samo još dva tabua koja trebaju riješiti, a to su poligamija i pedofilija. Na sreću, kao i s marksizmom, ovo novo društvo koje Manifest propagira neće uspjeti jer je i ono neka vrsta utopije. Takvo društvo može funkcionirati jedino ako se ne dozvoli njegovo protivljenje. Zato su protivljenja ovakvim inicijativama na svim razinama itekako potrebna jer se na kocki našlo samo društvo u kojem živimo a i budućnost naše djece.
