Takozvani Childfree pokret vuče korijene iz radikalnog feminizma koji je počeo harati Sjedinjenim Državama 1970-ih…
Neki od najnježnijih prizora u evanđeljima prikazuju Isusa s malom djecom. Jednom prilikom, oko njega se okupilo mnoštvo i neka djeca pokušavaju doći do njega, ali ih apostoli tjeraju. Isus im govori: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!“ (Lk 18,16). Ovo je izvanredna izjava koja povezuje nevinost i povjerenje djeteta s nebom. Drugi put je rekao: “Ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Mt 18,3)
Ove riječi svakako predstavljaju izazov za odrasle. Nije rekao da bismo trebali upasti u tantrume ili se ponašati djetinjasto, već da moramo ukloniti okorjeli zaštitni omotač s naših srca kako bi Isus mogao prebivati tamo. To se obraćenje događa kroz radikalno predanje Njemu i duboko povjerenje.
Nažalost, mnogi ljudi danas nemaju želju “trpiti” malu djecu. Zapravo, neki ljudi u braku slave to što su bez djece, stanje koje bi se našim bakama i djedovima činilo tragičnim. Ova skupina preferira naslov “bez djece”, koji navodno umanjuje značaj nedostatka nečega.
Takozvani Childfree pokret vuče korijene iz radikalnog feminizma koji je počeo harati Sjedinjenim Državama 1970-ih. Prema Kate Millett, koja je napisala Sexual Politics, obitelj je bila patrijarhalna struktura koja je žene pretvarala u žrtve. Oslobođenje za žene ovisilo je o rušenju ove strukture, što je uključivalo uništenje nuklearne obitelji. Umjesto radosti koju treba prihvatiti, na majčinstvo se gledalo kao na okove koje treba slomiti. Millettina knjiga prodana je u 15.000 primjeraka samo mjesec dana nakon objavljivanja.
Jedna od premisa pokreta bez djece jest da djeca u velikoj mjeri ometaju sposobnost roditelja da uživaju. Uostalom, roditelji se suočavaju s mnogim neugodnim zadacima, od mijenjanja pelena do smirivanja napada bijesa. Dodajte tome financijski teret obitelji, što znači manje luksuznih stvari za mamu i tatu. Pokretu je strana kršćanska ideja da ljubimo ljude žrtvujući se za njih. Nedavni članak “Zašto Amerikanci rađaju manje djece” (The Wall Street Journal, 27.-28. svibnja) ističe da je pad nataliteta počeo prije 15 godina i još se nije oporavio. Jedan od razloga za ovaj pad je ekonomski, ali jedna žena bez djece objasnila je da se ne želi odreći stvari koje je čine sretnom.
Knjiga Betty Friedan The Feminine Mystique bila je studija o ulozi žena u domu, objavljena 1963. Friedan je dom vidjela kao zatvor za žene, koje je opisala kao one koje muči svakodnevna monotonija i nedostatak ispunjenja. Njezino rješenje za žene bilo je pridruživanje radnoj snazi, ideja koja je previđala očitu činjenicu da je monotonija također dio mnogih poslova. Također je propustila spomenuti da je bezbrojnim ženama najveći životni užitak boravak kod kuće s djecom.
Katolicizam slavi majčinstvo kao poseban i lijep poziv, ukorijenjen u ženskom geniju, ali feminizam ga je vidio kao zamku. Feministkinje su majčinstvo izjednačavale s napornim radom, dosadom i nedostatkom nagrada. Aktivnosti koje su tradicionalno donosile ispunjenje ženama i pomagale obitelji uspoređivane su s muškim aktivnostima i utvrđeno je da im one nedostaju. Feministkinje su se žalile na činjenicu da muškarac može naći moć u radu i da nije vezan brigom o djeci i kućanskim poslovima. Feministkinje su žene doživljavale kao strahovito maltretirane od strane patrijarhalnog sustava, koji ih je držao kod kuće s djecom.
“Izbor” je postao sveta riječ – sve dok izbor nije bio majka koja ostaje kod kuće. Dapače, čak bi i izraz “ostati kod kuće” ranije generacije smatrale smiješnim, jer se pretpostavljalo da će majke biti kod kuće sa svojom djecom. Žene odane majčinstvu koristile su cijeloj obitelji, jer su uređivale vrt, šivale, plele i osiguravale hranjive obroke. Učili su djecu čitati, svirati klavir i rješavati matematičke zadatke. Sve su to smislene težnje, ali su ih feministice obezvrijedile jer nisu donosile plaću.
Budući da se majčinstvo smatralo glavnom preprekom oslobađanju žena, abortus je postao rješenje za neplanirane trudnoće. Iako su se izvorne sufražetkinje žestoko protivile pobačaju, feministkinje 20. i 21. stoljeća su ga zastupale. Dijete u utrobi prečesto biva žrtvovano na oltaru ekonomskog i društvenog napretka.
U 1970-ima, pokret bez djece podupirala je teorija da će prenaseljenost dovesti do svjetskih katastrofa, što je bila teza Populacijske bombe Paula Ehrlicha. Predvidio je da će stotine milijuna ljudi umrijeti od gladi u sljedećem desetljeću – osim ako se ljudi ne prestanu razmnožavati. Njegova je knjiga imala veliki utjecaj na čitatelje, koji su njegovo strašno predviđanje smatrali nepokolebljivo istinitim.
Jedan od najgorih ishoda njegova predviđanja bila je politika jednog djeteta u Kini, koja je koristila prisilne pobačaje kako bi usporila rast stanovništva. Do 2016. uviđajući da se broj stanovnika drastično smanjuje, Kineska vlada je počela nagrađivati parove koji imaju dvoje djece, a nedavno je povisila ulog na troje. Ipak, ne postoji način da se poništi tragična šteta svih tih izgubljenih života.
Ljudi u pokretu bez djece u Ehrlichovo vrijeme smatrali su se kreposnima jer nisu dodavali više ljudi na prenapučeni planet. Nažalost, na ljude s velikim obiteljima se gledalo s prezirom kao na one koji doprinose konačnoj smrti planeta. Danas se pokret uhvatio za klimatske promjene i druge brige za okoliš kao način da se “prisili” ljude na odluku da ostaju bez djece.
Bog je uklonjen iz jednadžbe za feministice, pa je imati djecu jednostavno biološki fenomen bez duhovnog prizvuka. Kate Millett nije imala nikakve koristi od Boga, ali je bila gorljiva pristaša Karla Marxa. Germaine Greer, koja je napisala The Female Eunuch, sebe je nazivala katoličkom ateisticom jer je odgajana u katoličkoj školi prije nego što je odbacila religiju. Francuska feministica Simone de Beauvoir slavila je ateizam i samu pomisao na rađanje smatrala je odbojnom.
Kršćani znaju da je majčinstvo ključno za Božji plan za svijet. Uostalom, Bog je mogao odrediti da se Isus samo “pojavi” na zemlji kao odrasla osoba, ali je umjesto toga izabrao da bude začet u Marijinoj utrobi i rođen na uobičajeni način. Isus je učinio svoje prvo čudo kada je to tražila njegova majka, a dok je umirao na križu, pobrinuo se da se o njegovoj voljenoj majci brine Ivan.
Pomolimo se da ljudima koji djecu vide kao teret, Krist otvori oči svojim svjetlom. Pomolimo se da predaju svoja srca Kristu. I dok primaju bebe u svoje živote, neka dožive lijep predokus raja.
