…danas ima toliko puno pokušaja moderne „rodbine“ Isusove koji ga još jednom pokušavaju obuzdati, odnosno onih tako zvanih kšćana i tzv. pismoznanca koji pokušavaju ušutkati Crkvu i koji je optužuju kako se služi srednjovjekovnim metodama i to, zanimljivo, uvijek kad Crkva istupa s jasnim naukom.
Nisam znao da je to tako štetno, jer je taj lijepo govorio i bio je okružen svetim slikama – pravdao se jedan gospodin svećeniku zbog toga što je išao kod lokalnog bioenergetičara.
Dragi gospodine, i Crkva vam je stalno lijepo govorila, pa zašto vam je teško poslušati što Crkva govori, a tako lako slušate sve koji dođu sa strane? – upitao ga je svećenik.
Ne znam, možda zato što Crkva stalno upozorava na grijeh. – izletje čovjeku izjava koja je i njega samog iznenadila, toliko da je zinuo.
Prvo čitanje iz Knjige Postanka govori nam upravo o grijehu prvih ljudi koji su ignorirali Božje upozorenje, te o prirodi i posljedicama toga grijeha. Prvo što se događa, nakon neposluha Bogu, je skrivanje od Boga, a onda slijedi i poremećaj do tada skladnih međuljudskih odnosa.
Sve dok čovjek nalazi opravdanje za svoje stanje u sebi ostaje izvan sebe i izvan Boga, a onoga trenutka kad prihvati biti opravdan Bogom pronalazi smirenje, pronalazi sebe i pronalazi Boga…
Sveti Pavao nam u tom smislu piše u Drugoj Korinćanima da se ono naše izvanjsko raspada, a da se tek po onom unutarnjem obnavljamo i kako to mora biti naša težnja, tražiti onaj dom kojega je za nas izgradio sam Bog.
VRIJEME GLOBALNOG POKUŠAJA IGNORIRANJA I OBUZDAVANJA BOGA…
Živimo u vrijeme kad se nameće jedno globalno ignoriranje onoga Božjega, i kad se provlači jedno podmuklo globalno skrivanje od Boga, lukavo skrivanje (izvrtanje) onog Božjega: događa se jedan globalni pokušaj obuzdavanja Boga.
Glavni lukavi naum u tom podmuklom pokušaju je da se ono što je grijeh sada drugačije naziva…
Zmijski ideolozi znaju vrlo dobro da ako stvari ne nazivamo pravim imenom onda im se gubi i pravo značenje… Pa tako ono što je sveto prestaje biti sveto, a ono što je zlo prestaje se kao takvo promatrati. Tako se dolazi do toga da se gubi poštovanje prema svetome, a da se bez ikakva opreza i svijesti o opasnosti prihvaća ono što je zlo…
Pojam grijeh i posljedice grijeha tako se potpuno se gube iz vida, pa ne čudi da je sve više onih koji prihvaćaju zlo kao dobro, moderno i poželjno, i kojima istovremeno smeta jasan govor istine koja upozorava na zle i grešne trendove današnjice…
Zato je danas toliko puno pokušaja moderne „rodbine“ Isusove koji ga još jednom pokušavaju obuzdati, odnosno onih tako zvanih kšćana i tzv. pismoznanca koji pokušavaju ušutkati Crkvu i koji je optužuju kako se služi srednjovjekovnim metodama i to, zanimljivo, uvijek kad Crkva istupa s jasnim naukom.
STVARI TREBA JASNO IMENOVATI DA BISMO BILI PRAVA RODBINA ISUSOVA.
„Cvijet miriše na svakom jeziku isto.“, rekao je stari pustinjak mladiću koji se došao ispovjediti a onda ga je, kad se našao sam oči u oči pred starim svećenikom, savladao sram, te je zamuckujući pokušao uljepšati stvar.
„Molim?“, priupitao je zbunjeni mladić.
„Cvijet miriše na svakom jeziku isto.“, ponovio je starac.
„Ne razumijem. Što to znači?“
„To znači, cvijet je uvijek cvijet, a grijeh je uvijek grijeh. Drugim riječima, i onda kad ga pokušavamo uljepšati grijeh ostaje grijeh. Ali kad ga imenujemo pravim imenom njegova ljepota nestaje, a otkriva se sva njegova strahota.“, objasnio je stari pustinjak.
Mladić je sad shvatio, te se tako potaknut iskreno ispovjedio i s dubokim uzdahom osjetio veliko olakšanje.
Oni koji slušaju Isusa Krista ostaju s njim unutar (u njegovoj Crkvi) i oni su prava rodbina, prava braća i sestre.
