PJESMA GOSPI OD VELOGA SELA
Vela Gospe od Veloga Sela,
Višanima mila i vesela,
Višani smo tvoja djeca draga,
A ti nama Majka dobra, blaga.
Na otoku svetište se diže
Najsvetije Visa i Komiže
I ostalih sviju viških sela,
Gospa draga od Veloga Sela
Tu nam Gospa srebrom odjevena,
Suhim zlatom sva je nakićena,
Zavjeti su to od srca dani
Nas Višana Gospi darovani.
Gospa ruke sklopila je svete,
Na koljenim drži svoje Dijete,
Nježnim licem Njega gleda, moli
Za grešnike, za nas ovdje doli.
Svako doba zime, pramaljeća
Drugog dana Uskrsa, Božića
Dužnost nam je, pravo dugovanje
Poći Gospi svi na radovanje.
Gospi svojoj rado dolazimo
Kao Majci, da je pozdravimo
I pobožno da joj se molimo,
Sve milosti od Nje isprosimo.
Gospe mila, sve nas blagoslovi,
Kad smo došli k Tebi u dan ovi.
Molbe naše sad ćeš uslišati
Jer svi znamo, da si naša Mati.
Ponajprije, Gospe naša mila,
Sve ufanje uvijek si nam bila,
Daj spasenje, isprosi nam svima
Boga, Tebe slavit s anđelima.
Blagoslovi Božje svećenike
I težake, radne trudbenike
Te Višane na sve svijeta strane
Tebi, Gospe, mile i odane.
Na slici je, Gospe, spomen sveti
Srebren riba, da te uvijek sjeti
Da blagoslov našim ribarima
Osobiti podijeliš im svima.
Blagoslovi još nam vinograde,
Loze, stabla, voće i sve sade,
Brode, mreže i široko more
Sva imanja i kuće i dvore.
Hvala, Gospe, na svemu Ti hvala
I milosti, koja nam te dala,
Višani smo, Tvoji ćemo biti
Velom Selu, Tebi dolaziti.
Autor: don Petar Rudan (Bogomolje, 1887. – Hvar, 1975.),
dušobrižnik Velog Sela od 1925. do 1939.
