Mnogi koji se nazivaju kršćanima više uopće ne mare za uska vrata, nego žive kako im se prohtije.
Isusov odgovor na pitanje je li malo onih koji se spašavaju tiče se uskih vrata koja ne daju puno manevarskog prostora. Uska vrta su zahtjev za svakodnevnim obraćenjem svakome od nas.
Prvo čitanje: Iz 66, 18-21
Svi puci i jezici će doći i gledati slavu Božju. Naš Bog ne odbacuje nikoga i šalje svima poruku spasenja…
Drugo čitanje: Heb 12, 5-7.11-13
Gospodin s nama postupa kao sa sinovima, a nema ispravnog odgoja bez zdrave discipline i stege. Dijete kojemu je sve dopušteno postaje na kraju raspušteno.
Evanđelje: Lk 13, 22-30
Mnogo će narodi ući u kraljevstvo Božje, ali bit će i onih koji će naići na zatvorena vrata jer su se preuzetno odnosili prema primljenim darovima i milostima. Takvi će biti iznenađeni kad čuju glas: „Ne znam vas odakle ste!“
Isusov odgovor na pitanje je li malo onih koji se spašavaju tiče se uskih vrata koja ne daju puno manevarskog prostora. Uska vrta su zahtjev za svakodnevnim obraćenjem svakome od nas.
Njegov odgovor „Borite se da uđete…“ je i poziv koji jasno upućuje kako se očekuje određeni trud s naše strane. Prolazak kroz ta vrata ovisit će o tome koliko smo sebe prilagodili, sebe mijenjali, koliko smo od sebe dali prema zahtjevnosti njihova formata.
Oni koji su bili presigurni u svoje sposobnosti i darovitosti bit će iznenađeni kad naiđu na zatvorena vrata… Glas presude s druge strane vrata daje nam naslutiti kako se prepoznavanje i prepoznatljivost odnosi upravo na ta vrata…
Isus je za sebe rekao da je on vrata ovcama. Uska vrata odnose se dakle na poznavanje Isusa i njegova nauka, pa ukoliko se nismo dali mijenjati prema tim vratima na njih nećemo u konačnici biti sposobni ni ući.
Mnogi koji se nazivaju kršćanima više uopće ne mare za uska vrata, nego žive kako im se prohtije. Jednog dana Gospodarev glas će reći za takve kako ih uopće ne poznaje, jer poznavanje će se ticati života prema Božjem zakonu.
Odgovor na pitanje je li malo onih koji se spašavaju bio bi dakle kako će u konačnici mnogi biti spašeni s istoka i zapada, sa sjevera i juga, ali će mnogi od onih koji su mislili kako su spašeni, poput onih pet ludih djevica, naići na zatvorena vrata koja vode u život.
Današnja prispodoba je tako upozorenje svakome od nas koji mislimo kako smo dobri i pošteni kršćani i kako je to dovoljno.
Jedan se student ustao među ostalima i upitao profesora: „Profesore, koji je smisao života?“
Profesor ga je na trenutak promatrao kako bi ocijenio misli li taj student ozbiljno ili samo želi potrošiti dragocjeno vrijeme, što su nekad studenti običavali.
Kad je profesor zaključio kako je student zaista ozbiljan posegnuo je za ladicom radnog stola i odande izvadio jedno ogledalo. Ustao se i prišao prozoru, a onda s tim ogledalom ulovio zrake sunca te ih usmjerio prema najtamnijem dijelu prostorije.
Svi studenti su znatiželjno promatrali što se zbiva i očekivali objašnjenje od profesora, a naročito onaj student. „Smisao života, dragi kolega, je da svatko od nas donese zrake svjetla u mračni dio vlastitog života i života ljudi s kojima živimo i koje susrećemo.“, odgovorio je profesor, te nastavio: „Ako budemo tako radili tama će biti pobjeđena, a mi ćemo svi živjeti u svjetlu.“
Gospodin želi da svi budemo u njegovu svjetlu, ali naša je zadaća da budemo donositelji toga svjetla već sada na ovome svijetu, da i drugi s nama znaju ući na uska vrata.
Sa stranice dominikanci.hr
