Crkva se u zadnje vrijeme trudi kako bi se približila svijetu, pa nekako sve nastoji uljepšati riječi i ublažiti ih na nekim područjima gdje riječ zvuči tako tvrda.
Međutim, ne upadamo li time u opasnost da naštetimo samoj istini u ljudima, a naročito u onim ljudima koji su tu istinu već donekle usvojili… Jer čini mi se da dok se mi približavamo njima sve je manje ljudi u Crkvi, a sve više izvan Crkve…
»U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!“«
Koliko nam znači dolazak neke osobe vidi se po pripremama koje smo poduzeli za njen dolazak… U tome se vidi koliko je ta osoba zaista dio našeg života… U TOME JE I BUDNOST!
Ta Osoba mi znači! Osoba koja mi znači sa mnom je u svakom trenutku. I kad je odsutna čekam je srcem, a na glas o dolasku ispunja me radost. Naše iščekivanje je dakle vidljivo, trebalo bi biti. I koliko sam u tome ne da se sakriti, jer ono što čekam s ljubavlju poskakuje već u mom srcu i čini me budnim. A TO SE VIDI…
KOLIKO SAM U TOME NE DA SE SAKRITI!
Za vrijeme blagoslova obitelji znaju se dogoditi smiješne scene: tako neki članovi obitelji na sam spomen da dolazi svećenik brzo „šmugnu“ u drugi dio stana. U istoj obitelji jedni se vesele susretu sa svojim svećenikom, dok je drugima to kao kost u grlu.
To bismo mogli usporediti i s našom spremnošću u duši za samoga Krista. Koliko se radujemo onome što nas podsjeća na njegovu osobu? A koliko nam pak trenutno raspoloženje ili interes nameće neka druga rješenja ispred Njegove osobe? KOLIKO SAM ZAISTA njegov u njegovoj kući (vidi Mk 13, 34)?
Jedan poznati nogometni klub odrekao se križa u svom grbu zbog poslovnih interesa s muslimanskim partnerom. To im je već drugi put u zadnjih nekoliko godina, a ujedno pokazatelj za čiji dolazak u upravi toga kluba bdiju.
Budnost, iščekivanje u središtu je poruke… Gospodin će se vratiti: valja nam biti besprijekornima za taj Dan…(vidi 1 Kor 1, 8).
U čemu je ta naša besprijekornost? Upravo u tome koliko je poruka spasenja postala dio našeg života, i koliko nam je njegov znak sjajniji od svih ponuda…
Mi ljudi sami po sebi smo nemoćni, jer nas opačine naše odnose kao vjetar lišće (vidi Iz 64, 5). Treba nam zato tražiti popravak u rukama Lončara (vidi Iz 64, 7), jer on je taj koji nam vraća postojanost do kraja (vidi 1 Kor 1, 8).
U riječima – Nikog nema da tvoje ime prizove, da se trgne i osloni na tebe (Iz 64, 6), krije se poziv upućen nama, da upravo mi budemo oni koji će se trgnuti.
Dok čekamo Kristov povratak u slavi, milost Božja nam je na raspolaganju (vidi 1 Kor 1, 4). Koliko smo oslonjeni na taj Kristov život? Koliko smo se obogatili svjedočanstvom o njegovu životu (1 Kor 1, 6)?
Ovo nas vrijeme došašća uvijek iznova poziva da dublje upoznamo jedincatost i univerzalnost Kristovu, da jasnije u svom životu istražimo – Tko je on meni?
Dan njegova drugog dolaska bit će za mene izgubljen ukoliko ja ne upoznam što mi je donio njegov prvi dolazak. A upravo je spoznavanje bogatstva njegova prvog dolaska naša radosna priprava za njegov drugi… Zato Pavao piše Korinćanima: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju (1 Kor 1, 5).
ON JE DOMAĆIN KOJI NAM JE SVE OSIGURAO ZA SVOJ POVRATAK.
On nam je ostavio svoju kuću i upravu, i dao svakom svoj posao (Mk 13, 34). Bilo bi zaista nerazborito s naše strane postupiti kao onaj sluga koji je zakopao talente, ili kao one lude djevice koje su bile presigurne u sebe pa im je nestalo ulja…
Ako je domaćin dao svakom svoj posao, RADIM LI JA SVOJ POSAO? ILI TUĐI? Koji su kriteriji po kojima provjeravam svoje poslovanje? Jesam li siguran da ne bih i ja zamijenio znak, i osobu, za primamljivu ponudu?! A mnoge ponude su zanimljive, kao i mnoge osobe, i pritom se lako zaboravi čija je kuća i tko je zapravo podijelio upravu i mogućnost upravljanja (vidi Mk 13, 34). TADA BUDNOST PADA U VODU, a iznenađenje bi bilo potpuno.
Što činim da moja misao o Kristu ne bude onečišćena nekim neopreznim kompromisima radi lažnog mira i sigurnosti?
Svakom čovjeku su drage lijepe riječi, ali nije svima draga jedna potpuna istina…
Kad sam susjedu rekao kako ima lijepu kravu bilo mu je to jako drago čuti. Međutim, kad sam mu nakon toga rekao kako sam je zatekao usred našeg kupusa, naljutio se na mene i mjesec dana je okretao leđa kao da sam mu najveći neprijatelj. Ako je tako u maloj stvari što bi onda bilo u velikoj?
Crkva se u zadnje vrijeme trudi kako bi se približila svijetu, pa nekako sve nastoji uljepšati riječi i ublažiti ih na nekim područjima gdje riječ zvuči tako tvrda.
Međutim, ne upadamo li time u opasnost da naštetimo samoj istini u ljudima, a naročito u onim ljudima koji su tu istinu već donekle usvojili… Jer čini mi se da dok se mi približavamo njima sve je manje ljudi u Crkvi, a sve više izvan Crkve…
AKO GOVOR NIJE JASAN — USPAVAN JA SAM.
Kao da se događa jedno veliko otvrdnuće na globalnoj razini, pa možemo s prorokom zavapiti: Gospodine zašto nas puštaš da s tvojih putova lutamo? Zašto dade da nam srce otvrdne pa te se više ne boji? (Iz 63, 17).
Otvrdnuće srca, odnosno naši grijesi dovode do kolebanja… Tada se događa napast ublažavanja istine kako bi nam srca ostala uljuljana u svojim lažima. Ali Crkva ne smije na to pristati, kršćanin se ne smije u to utopiti. Kome je to onaj čovjek (Isus Krist) pred odlazak na put povjerio svoju kuću i rasporedio poslove, ako ne upravo nama kršćanima.
Koja je zadaća vratara (Crkve) kojem je zapovjeđeno da bdije? Zadaća mu je da ne smije pustiti šugi i zarazi ući u kuću. I to mora biti jasno izrečeno, inače će vratar promašiti svoju zadaću.
Ako ćemo govoriti samo kako je krava lijepa, a šutjeti kako je bila u kupusu, zbog lažnih dobrosusjedskih odnosa, onda ćemo ostati bez kupusa…
Susjed je trebao shvatiti da je njegov posao čuvati kravu. Nakon mjesec dana došao se ispričati, a shvatio je svoju pogrešku nakon što je drugi susjed izmlatio njegovu kravu zatekavši je u svom kupusu…
ONO ŠTO ČEKAM NE DA SE SAKRITI: tvoja istina je u onome što radiš. U ČEMU ĆE TEBE ZATEĆI GOSPODINOV DOLAZAK?
Naš domaćin vratit će se s putovanja: neka nas zatekne u punoj istini, i svakoga u svom poslu!
Sa stranice dominikanci.hr
