„ako izgubimo samu filozofiju; moramo biti spremni izgubiti znanost, razum i slobodu; ukratko, u mogućnosti smo izgubiti samu zapadnu kulturu, zajedno s njezinim osjećajem za isticanjem ljudskog dostojanstva“.
Jedna od najvažnijih distinkcija koju možemo napraviti u ovim nemirnim vremenima je ona između filozofije i ideologije. Filozofija je potraga za istinom koja koristi univerzalnu ljudsku sposobnost razuma. Stoga je filozofija za svakoga. S druge strane, ideologija je ograničena na skup ideja koje nemaju univerzalni opseg. Slijedom toga, ideologija nije za svakoga, već za relativno mali broj koji se slaže s njezinim načelima. Aristotel, Platon, Toma Akvinski, J. Maritain i E. Gilson su filozofi. Ništa nije isključeno iz njihovog područja mišljenja. Marksizam, frojdizam, darvinizam i feminizam su ideologije. Marx svoju ideologiju gradi na ekonomiji, Freud na psihologiji, Darwin na biologiji, feminizam na ženskom spolu. Svakoj od ovih ideologija nedostaje širina.
Ideologija ima određene tvrdnje o zahtjevima jer ona želi poboljšati društvo i kulturu. Unatoč tome, zbog svog ograničenog djelokruga, on je po sebi nespojiva, čak i antagonistička, s filozofijom. Naprimjer Black Lives Matters je ideologija koja svoju brigu ne proširuje na crne živote u maternici. Pridružuje se drugoj ideologiji, ideologiji izbora, koja izostavlja svaku raspravu o moralnom objektu izbora. Ideologija je zatvorena nasuprot filozofiji koja je otvorena za dijalog. Zapravo je često neprijateljski nastrojena prema filozofiji. To je obrambeni sustav, a ne doseg.
Ideja da svako ljudsko biće ima neotuđivo dostojanstvo, uključujući i nerođeno, je u suprotnosti s ideologijom koja je za izbor. Reći da su „bijeli životi važni“ je uvreda za pokret Black Lives Matters. Navesti genetsku činjenicu da je transrodna osoba biološki muškarac, se smatra oblikom fanatizma. Teksaški senator Ted Cruz izvještava kako je Sveučilištu Yale savjetovano da ne prima studente koji vjeruju u tradicionalni brak. Sve je očiglednije da su oni koji podržavaju određenu ideologiju prisiljeni je braniti pod svaku cijenu.
LGBTQ je ideologija koja ne odobrava kriticizam. Njezini zagovornici brzo oklevetaju nekoga kao homofobnog ako određene spolne činove smatra neprirodnima, neurednima, nemoralnima ili štetnima. Naravno da je „fobija“ iracionalan strah. Kada se legitimna filozofska kritika odbaci kao fobija, istovremeno se s time odbacuje filozofiju kao ugledan pothvat. Još je gore što se identificira kao „govor mržnje“.
Danas je zabrinutost dijela političara da donesu zakone protiv govora mržnje pogrešna. Dva su osnovna razloga za postojanje govora mržnje. Prvi je povezan s našom palom naravi. Drugi je rezultat kulturnog zavođenja. Kranje je utopično misliti da možemo stvoriti svijet u kojemu mržnja ne postoji. Kao što je Arthur Schopenhauer rekao: „…mržnja dolazi iz srca; prezir iz glave; a niti jedan osjećaj nije u našoj kontroli“. Mržnjom se može upravljati putem vrline, ali se ne može u potpunosti iskorijeniti iz ljudskog srca.
Odgovor tražimo u obrazovanju. No ono što tamo nalazimo je pojašnjavanje relativizma i vrijednosti. Zlatno pravilo se ostavlja po strani, a Biblija se smatra oblikom govora mržnje. Vrsta obrazovanja koja se trenutno provodi više je uzrok nego lijek za mržnju. Potrebno je obrazovanje u vrlinama, posebno vrlinama umjerenosti, skromnosti i strpljenja. Niti je odgovor politizacija morala. Radije volimo grijeh i mrzimo reformatora.
Sljedeća parabola bi nas mogla usmjeriti da ispravno postupamo. U mitskom gradu nastao je ozbiljan problem kada automobil za automobilom nije uspio proći opasan zavoj na vrhu brda. Bili su pozvani suci kako bi razgovarali o tome trebaju li postaviti zaštitne ograde duž zavoja kako bi zaštitili vozače auta ili kola hitne pomoći u podnožju brda kako bi se pomoglo ozlijeđenima. U svojoj mudrosti odlučili su se za vozila hitne pomoći, obrazloživši da vozača nije ozlijedio pad, već iznenadno zaustavljanje. Moralno obrazovanje trebalo bi započeti na početku, a ne kada stvari izmaknu kontroli. Filozofija uključuje moral i proširuje dostojanstvo ljudskih bića, istinu, dobrotu i vrline. Nismo rođeni kao čestiti pojedinci, ali zanemarivanje filozofije na početku i kažnjavanje delinkvenata na kraju se neće pokazati uspješnim. Što više političara donosi zakone protiv govora mržnje, to će više cvate govor mržnje. Svaka će se ideologija neizbježno braniti usmjeravanjem govora mržnje protiv svojih kritičara. Smrt filozofije je smrt kulture.
Kanada ima dodane zakone u kazneni zakon protiv govora mržnje, ali je zakon ostao nedefiniran. Razni ideolozi čekaju i nadaju se da će biti doneseni dodatni zakoni protiv govora mržnje, jer su spremni i željni optužiti bilo koga od svojih kritičara radi govora mržnje, bez obzira koliko legitimne bile njihove kritike. Paradoksalno, donošenje zakona protiv govora mržnje omogućit će procvat govora mržnje – riječima samoga Hamleta: „Sve većma raste, što se više hrani“ (Hamlet, prvi čin, drugi prizor).
Koliko je filozofija važna za društvo? Vezano uz to bismo trebali poslušati riječi Étiennea Gilsona, koji je upozorio da „ako izgubimo samu filozofiju; moramo biti spremni izgubiti znanost, razum i slobodu; ukratko, u mogućnosti smo izgubiti samu zapadnu kulturu, zajedno s njezinim osjećajem za isticanjem ljudskog dostojanstva“.
Filozofija nam je potrebna kako bismo mogli shvatiti širinu stvarnosti, a ne puki fragment; razumjeti narav ljudskog bića i ne pristati na ideološku konstrukciju; pružiti osnovu svim ljudima da žive zajedno u harmoniji, a ne samo nekolicini odabranih. Zadatak je učitelja filozofije da svoje učenike usmjeri prema vrlinama i da odbiju zlo i da pokažu svojim budućim zakonodavcima da filozofija, više od bilo koje ideologije, sadrži najbolje obećanje za bolji svijet.
Donald DeMarco je profesor emeritus na sveučilištu Saint Jerome i gostujući profesor na koledžu i u sjemeništu Holy Apostles. Redoviti je kolumnist na internetskom portalu Saint Austin, a nedavno je objavio i knjigu Reflections on the Covid-19 Pandemic: A Search for Understanding.
