Zaista je žalosno što nedavna vijest da je jedan kardinal silovatelj, više i nije neka vijest, a kamoli medijska senzacija. Novost je jedino što francuski kardinal– Jean-Pierre Ricard, neobjašnjivo još uvijek nosi titulu umirovljenog biskupa Bordeauxa – ali to ništa ne mijenja. To što je Ricardova žrtva bila mala djevojčica moglo bi izazvati veliki šok u nekim krugovima – uglavnom zapadnim i prvenstveno američkim, gdje su žrtve svećenika uglavnom bili dječaci – ali ta je činjenica ovih dana samo detalj.
Šutnja Vatikana unatoč tako strašnim vijestima nije ništa novo. Trebalo im je gotovo tri dana da odgovore na nedavnu sudsku odluku Pennsylvanije u vezi pedofilije.
Pa opet, kad su se pojavile vijesti o višestrukim optužbama za seksualno zlostavljanje protiv prelata koji se tiho umirovio prije gotovo četvrt stoljeća – dok je još bio vrlo mlad i samo dvije godine nakon što je postao dobitnik Nobelove nagrade za mir – Vatikan je priznao da je biskup Carlos Filipe Ximenes Belo zapravo bio pod “određenim stegovnim ograničenjima“ od 2020., ali nije znao zna li itko u Vatikanu za pravi razlog ostavke, a da to nisu zdravstveni razlozi.
Kad su 2019. u javnost dospjele vijesti o pokvarenim aktivnostima biskupa Oscare Zanchette, Vatikan je izdao priopćenje zbog kojeg bi i Valerija Mesalina pocrvenjela.
Jedan praktični ishod sramotnog postupanja s kardinalom Ricardom je da je brojka od tristo trideset tisuća žrtava zlostavljanja od strane francuskih klerika tijekom sedamdeset godina postala vjerodostojnija.
„Mislim da moramo zahvaliti francuskim biskupima“, rekao je vodeći crkveni stručnjak za kanonsko istraživanje seksualnih zločina, nadbiskup Charles J. Scicluna iz Malte, što je izvješće francuskog episkopata izašlo prije nešto više od godinu dana, jer su „imali hrabrost suočiti se sa stvarnošću”.
Kardinal Ricard bio je jedan od jedanaest francuskih biskupa optuženih da su zlostavljali djecu ili da su propustili osuditi zlostavljanje za koje su čuli, ali čini se da je svaki klerik u Francuskoj i Vatikanu šokiran zbog vijesti koja je došla samo nekoliko tjedana nakon druge vijesti da je biskup Michel Santier iz Créteila u Francuskoj, koji je umirovljen „iz zdravstvenih razloga“ 2021., doista vjerodostojno optužen za seksualno zlostavljanje dvojice odraslih muškaraca i naređen mu je život u molitvi i pokora nakon izvješća koje je pripremio nitko drugi do mons. Michel Aupetit, umirovljeni nadbiskup Pariza.
Ništa od toga ne treba čuditi. Bilo u Buffalu, Cincinnatiju, Nashville, Knoxvilleu, Parizu ili Lyonu. Primjerice, u Lyonu je papa Franjo odbio ostavku kardinala nadbiskupa Philippea Barbarina, iako je Barbarin priznao katastrofalne propuste u nadzoru, ali je papo Franjo bio vidljivo selektivan u primjeni vlastitih zakona. Franjo je isto tako odbio ostavku münchenskog kardinala Reinharda Marxa, koji je također priznao nečuvene pogreške u vlastitom postupanju s optužbama.
Kardinal Wuerl nevjerojatno je pogriješio jer nije rekao civilnim vlastima ono što je znao o bivšem kardinalu McCarricku, te je dobio papinu pohvalu za svoj trud. Lyonski kardinal Barbarin – koji je priznao loše razlučivanje u suočavanju s jezivim optužbama za zlostavljanje koje su dovele do prikrivanja, ali je na kraju oslobođen kaznenog djela – dobio je osobni hvalospjev pape Franje dok je vodio siromašne hodočasnike u Asiz. „Želio bih zahvaliti… Njegovoj Eminenciji kardinalu [Barbarinu] na njegovoj prisutnosti”, rekao je papa Franjo u Asizu. „Barbarin je među siromašnima”, rekao je Franjo. „I on je dostojanstveno pretrpio iskustvo siromaštva, napuštenosti i nepovjerenja, a branio se šutnjom i molitvom.”
Kardinal Barbarin imao je drugačiji stav, koji je podijelio s Le Pointom. „Ja sam uvijek bio taj koji je osuđivao gnusna djela“, rekao je za francuski časopis, „ali predstavnici francuskog pravosudnog sustava rekli su mi da nije na meni da ih osuđujem“. Barbarin se usprotivio optužbi za “zataškavanje“ rekavši: „Najviše me smeta riječ prikrivao“, rekao je kardinal. „Zataškavanje znači da znate i dopuštate da se takvo nešto dogodi, a to je odvratno jer ovdje govorimo o činjenicama koje datiraju od prije dvadeset ili trideset godina”.
Napomenuo je da se tim poslom bavili njegovi prethodnici, a da se zlostavljač – tadašnji vlč. Bernard Preynat – zavjetovao kardinalu Barbarinu da više nikad neće zlostavljati nijedno dijete.
„Slučaj Bernarda Preynata analizirala su i njime su se bavila moja tri prethodnika”, objasnio je kardinal Barbarin za Le Point. „Pitanje za mene, kada sam saznao za te napade, bilo je jesu li prestali ili nisu”, rekao je. „Kada sam 2010. s njim razgovarao upravo o zlostavljanjima, vlč. Bernard Preynat mi se zakleo da od rujna 1990. nije niti jedno dijete zlostavljao. ‘I povjerovao si mu?’, prijekorno su me upitali. Doista jesam“.
„Preynat je rekao da više nikada nije zlostavljao djecu”, nastavio je kardinal Barbarin, „jer je bio ‘opečen’ odlukom [Barbarinovog prethodnika] kardinala [Alberta] Decourtraya da ga otpusti iz službe župnika“.
Prisjetimo se što je papa Franjo rekao kardinalu Barbarinu u Assisiju: „Hvala vam, kardinale Barbarine, za vaše svjedočanstvo koje izgrađuje Crkvu”.
Prije nešto manje od godinu dana, papa Franjo je s velikom spremnošću prihvatio ostavku pariškog nadbiskupa Michela Aupetita. Mons. Aupetit je bio optužen samo za intiman odnos s odraslom ženom, ali zašto mons. Ricard ime još uvijek titula kardinala i zašto još uvijek nosi crveni zuchetto?
Na kraju krajeva, nije da u priči o kardinalu Ricardu nema baš ništa novoga. Novo je to što priča o kardinalu Ricardu u ovom trenutku jedva da je vijest s obzirom na sve što se događa u Vatikanu.
