Unatoč nekim tvrdnjama, nadolazeća Sinoda o sinodalnosti nije nalik nijednoj sinodi istočnih Crkava – nalikuje parlamentarnom procesu i nema jasan i koherentan cilj– izjavio je grkokatolički biskup koji će sudjelovati na sinodi.
U komentaru objavljenom na njihovoj web stranici, biskup Manuel Nin, biskup Grkokatoličke crkve u Grčkoj, izrazio je neke zabrinutosti u vezi generalne skupštine sinode, čija će se prva sjednica održati od 4. do 29. listopada, a druga u listopadu 2024. Nadolazeća sinoda označava značajan raskid s prethodnim sinodima jer će odabranoj skupini sudionika laika sada biti dopušteno glasovati.
Biskup Manuel prepoznao je da ovo vršenje vlasti ima “sinodalnu dimenziju” u tome što odluke donesene na “potpuno kolektivnoj razini pripadaju biskupima sinode”, ali je naglasio da ako Zapad shvaća sinodalnost kao mjesto gdje “svatko, laik i klerikalac, djeluje zajedno kako bi došli do neke crkvene, doktrinarne, kanonske, disciplinske odluke, kakva god ona bila, postaje jasno da takva sinodalnost na Istoku ne postoji.”
Sinodalnost u svim kršćanskim Crkvama, istočnim i zapadnim, ne može biti svojevrsni odraz suvremenog svijeta u kojem Crkva postaje poput “moderne zapadne demokracije, po mogućnosti parlamentarne, u kojoj svatko može reći sve”, upozorio je. Život Crkve, rekao je, “nikada nije bio oblik demokracije u kojoj svatko o svemu odlučuje prema pravilima većine”.
Takav “kršćanski parlamentarizam”, nastavio je, može rezultirati izgradnjom “piramidalne ekleziologije” koja, budući da je pozvala toliko laika i neklerika da sudjeluju s pravom glasa, marginalizira ili zaboravlja biskupsku kolegijalnost u pitanjima uprave i života Crkve.
Nadalje je primijetio “nedostatak jasnog pojašnjenja” značenja sinodalnosti, te primijetio da je cijeli proces, koji je započeo na nacionalnoj i kontinentalnoj razini 2021.-22., mjestu “gdje se svatko može izraziti o bilo čemu, čak i predložiti pitanja i mišljenja koja su obično prepuštena isključivom pravu rimskog biskupa.”
Rekao je da ga kao istočnokatoličkog biskupa posebno zbunjuju tvrdnje “mnogih” osoba, “čak i s poznatim autoritetom”, koje govore: “Vi ste na Istoku uvijek imali sinodalnost” za razliku od Crkve na Zapadu.
“Ali o kakvoj sinodalnosti govorimo?” upitao je biskup Manuel i upozorio na brkanje sinodalnosti s biskupskom kolegijalnošću sinoda u istočnim Crkvama.
Potonje je, rekao je, “povezano s vršenjem vlasti, pastirskom službom, službom unutar kršćanskih Crkava, koja se odvija u skupštini biskupa koji pripadaju određenoj Crkvi i na čelu s patrijarhom, nadbiskupom ili metropolitom”.
“Odluke unutar ovih Crkava donosi skupština biskupa (gotovo uvijek nazvana “sinoda” ili ponekad “vijeće hijerarha”) koja pripada istočnoj Crkvi”, rekao je. Pojasnio je da takve susrete sazivaju predsjedavajući biskupi s obzirom na važne odluke koje se odnose na “kršćanski hod koji dušobrižnici poduzimaju za dobro svojih vjernika, duhovno i materijalno”.
Riječ sinoda, istaknuo je, dolazi “izravno iz grčkog i znači ‘hodati s’,” ali je dodao da se mora “odmah razjasniti kako naše razmišljanje o sinodalnosti ne bi zalutalo” smisao i stvarni cilj grčkog prijedloga syn (“sa”). “Naglasak nije na ‘putovanju’ već na ‘nekome’ s kime se provodi i dovršava (put)”, napisao je. “To je predmet ili osoba ‘s kojom’ nas prijedlog ‘syn’ povezuje i zbližava.”
Nasuprot tome, primijetio je da je Sinoda o sinodalnosti “kolektivni hod” laika i klera, ali se zapitao: “Gdje stići? S kojim ciljem?” Postavio je i pitanje: s kim hodaju sudionici?
Sinoda, pojasnio je biskup Manuel, nije samo zajednički hod, nego “putovanje s Kristom”, koji je “jedini pratitelj svih nas kao članova njegova Tijela koje je Crkva.
