U lipnju je Dikasterij za laike, obitelj i život objavio nove smjernice za pripravu za brak, predlažući — između ostaloga — da bi uobičajeno razdoblje formalne pripreme za brak trebalo trajati godinu dana. Dulje razdoblje zaruka, objasnili su iz Vatikana, potaknulo bi prakticiranje čistoće.
Stvarno?
Suočeni s tim jednogodišnjim razdobljem ”čekanja”, neki će parovi ostati čedni. (Pretpostavljam da će ti parovi biti oni kojima je najmanje potrebna dodatna priprema za brak, jer su već razvili navike kreposti i već stekli poštovanje prema sakramentalnoj vezi.) Drugi će parovi težiti čistoći, možda s najboljim namjerama, ali neće uspijevati, jer su prirodni nagoni – ne samo za seksom, već i za zdravom ljudskom ljubavlju – jaki.
Drugi će pak parovi kimnuti glavom kada im svećenik (ili neki drugi savjetnik za pripremu braka) savjetuje da prakticiraju uzdržljivost prije braka—a zatim otići kući, ili stan u kojem već žive zajedno. Ni za njih jednogodišnje čekanje neće donijeti nikakve koristi; to je jednostavno samo još jedan papir koji treba ‘nabaviti’. Dakle, praktično gledano, duže čekanje neće promicati čistoću; ono će u velikom broju slučajeva samo pridonijeti optužbama za licemjerje.
Vatikanski dokument povezuje mnoge probleme vezane uz brak s “previše površnom pripremom” za sakrament. Istina, ali ako katolici nisu stekli temeljno razumijevanje o sakramentalnoj vezi do trenutka kad dosegnu dob za brak, malo je vjerojatno da će godina tečaja riješiti taj problem. Prava priprema za brak počinje u djetinjstvu, primjerom roditelja, a nastavlja se u crkvi uz propovijedanje župnika. Ako roditelji i župnici nisu ispunili svoju odgovornost, onima koji su odgovorni za pripremu braka trebat će više od godinu dana da obave ispravku.
Jednogodišnje razdoblje pripreme za brak zasigurno daje savjetnicima više vremena da ponude uvjerljive argumente za čistoću. A ima i mnogo dostupnih volontera—naoružanih najboljim namjerama i onih s obrazovanjem iz teologije i apologetike, sigurnih u svoju moć uvjeravanja—koji jedva čekaju posao. Ali koliko ljudi se odluči na predbračnu čistoću nakon što su čuli argumente, koliko god oni bili uvjerljivi? Koliko ljubavnih parova pažljivo odvagne prednosti i nedostatke i prekine strastveni zagrljaj? Priprema za brak nije kao akademski tečaj; to je cjeloživotni proces.
Umjesto da pišete nove tekstove i osmišljavate nove tečajeve za educiranje zaručenih parova, oslanjajući se na najnovija sociološka istraživanja i psihološke teorije, bolje je započeti “pripravu za brak” za svakog župljana, nudeći jasno objašnjenje Zakona—Deset zapovijedi—kao rutinsku temu nedjeljnih homilija. Trebat će mnogo više od godinu dana da se popravi šteta koju je nanijela seksualna revolucija, što se kroz desetljeća pogoršalo i aljkavim katehezama. Ipak, bolje je početi sada nego nikad.
