Prva tri tjedna Sinode bila su prijelazno vrijeme uoči glavnog događaja, koji počinje otvaranjem završnog tjedna. Sutra će biti posebno važan dan: biskupi će dobiti prvi nacrt konačnog dokumenta sinode, s kojim će započeti prave rasprave, i vidjet ćemo je li sve što se do sada dogodilo bilo relevantno ili samo predstava za javnost.
U medijima su sve oči uperene prema Izvješću Anglicusa B, kruga sudionika koje se sastaje na engleskom jeziku na čelu s kardinalom Blase Cupichem, a koji je tijekom vikenda objavio: “Razgovarali smo o pitanju katolika koji osjećaju istospolnu seksualnu privlačnost ili rodnu disforiju. Predlažemo poseban odlomak za ovo pitanje te da mu glavni cilj bude pastoralna pratnja tih ljudi koji slijede upute odgovarajućeg dijela Katekizma Katoličke Crkve.“
Cupich je, naravno, vrlo blizak papi Franji i ocu James Martinu S.J., a možemo biti prilično sigurni da će ovaj odlomak sadržavati strategiju koja će se koristiti za promjenu stava – i na kraju crkvenog učenja.
Jer svatko tko je pratio ogroman uspjeh “gay” pokreta u sekularnom svijetu zna da se neće zaustaviti samo na otvorenosti i dobrodošlici.
Što se tiče “pastoralne pratnje” – čak i ako za sada govore o slijeđenju Katekizma i propovijedaju naglašen pristup čistoći kojoj svi kršćani moraju težiti, jasno je kako će to umanjiti osjećaj da je homoseksualni čin grijeh, onako kako je to bilo s “pastoralnim” pristupom razvedenim i ponovno vjenčanim vjernicima u Amoris laetitia – koja je već zamaglila stvarnost onoga što je sam Isus odlučno označio kao preljub.
Pratite kako će se ovaj tjedan razvijati rasprave o ovom pitanju, osobito kada se na sinodi govori o “diskriminaciji”. Katolička Crkva je jedina veća zapadna institucija koja inzistira na istini da smo mi ljudska bića ono- što je Bog objavio da jesmo. Naša nas kultura sada potiče da vjerujemo kako smo zapravo ono što mislimo da jesmo – čak i muško ili žensko ili neko stalno razvijajuće tertium quid.
Za mnoge, ovo je samo pitanje suosjećanja prema “seksualnim manjinama”. Kršćani, naravno, moraju pronaći način da ljube čak i bližnje koje je teško ljubiti (a to možemo biti i ti i ja), a da ne poriču poteškoće. No, najvažnije pitanje je što Bog želi da budemo. Odgovor na ovo pitanje će odrediti kakva ćemo Crkva – i civilizacija – postati.
