Rastuća globalistička tiranija uvjerila je mnoge da smo usred odlučujuće duhovne bitke i da se treba obratiti Bogu. Tragično, većina tih duša možda nikada neće pronaći jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, kojoj svi moramo pripadati, upravo zato što su tiranski neprijatelji Božji nastojali potkopati Crkvu da provedu svoje globalističke planove. Mali ostatak katolika koji još uvijek ima vjeru mora stoga nastojati biti svjetlo svijeta koje privlači one dobre volje.
Za to nije potrebna nikakva inovacija — jednostavno moramo činiti ono na što su katolici oduvijek bili pozvani činiti, a to je održavati istinitu katoličku vjeru; biti spremni žrtvovati se za svećenike i sakramente; imati apsolutno povjerenje u Boga; rasti u pobožnosti prema Gospi; boriti se za pobjedu u duhovnoj bitci; i oduprijeti se nepravednim naporima da nas prisile na kompromis.
Održavajte istinitu katoličku vjeru. Bog nam je dao neprocjenjivo blago katoličke vjere. Naša je vjera dovoljno jednostavna da je dijete može naučiti i slijediti, a ipak sadrži toliko bogatstva i ljepote da se čak ni najveći teolozi ne bi umorili učeći još više o njoj. Velika je tragedija našeg vremena što su oni koji imaju dužnost čuvati i širiti katoličku istinu postali najveći neprijatelji vjere. Ovi su inovatori uvjerili mnoge katolike da mogu birati u koje će katoličke istine vjerovati, dok, kao što je Lav XIII napisao u Satis Cognitumu, ne možemo odbaciti nijednu katoličku istinu:
„Krist je zahtijevao i naredio, pod najtežim kaznama, da se (crkveni) nauk treba primati kao da je njegov vlastiti. Stoga, koliko god se često na temelju autoriteta ovog nauka izjavljuje da je ovo ili ono sadržano u pologu božanske objave, svatko mora vjerovati da je to istinito. Ako bi na bilo koji način moglo biti lažno, slijedi očita kontradikcija; jer tada bi sam Bog bio autor pogreške u čovjeku… Na ovaj način, otklanjajući sve razloge za sumnju, može li bilo tko biti zakonit da odbaci bilo koju od tih istina, a da samim time ne padne u herezu? — a da se pritom ne odvoji od Crkve? — a da se jednim zamašnim činom ne odbaci cijeli kršćanski nauk? Jer takva je narav vjere da ništa ne može biti apsurdnije od prihvaćanja nekih stvari i odbacivanja drugih”.
Budite spremni žrtvovati se za svećenike i sakramente. Autentični katolički sakramenti su biser velike vrijednosti u našem palom svijetu. U svojim djelu Mementoes of the English Martyrs, vlč. Henry Sebastion Bowden (1836.-1919.) uključio je pismo svećenika misionara u Engleskoj koji su služili svetu misu unatoč kaznenom progonu, pokazujući time veliku ljubav engleskih katolika prema sakramentima:
„Kada svećenik dođe u njihove kuće, prvo ga pozdrave kao nepoznatog stranca, a zatim ga odvedu u unutarnju odaju kuće gdje je postavljen oratorij, gdje svi padnu na koljena i mole njegov blagoslov. Ako kaže da mora ići sutra, kao što obično čini, jer je opasno ostati duže, tada se svi pripreme za ispovijed te iste večeri. Sljedeće jutro slušaju misu i pričešćuju se; zatim nakon propovijedi i davanja blagoslova po drugi put, svećenik odlazi, vođen jednim od mlade gospode (to jest iz Katoličke udruge). Ne može se naći nitko tko bi se žalio na duljinu svetih čina. Ako sv. misa ne traje skoro sat vremena, mnogi su nezadovoljni. Ako se služi šest, osam ili više misa na istome mjestu i u istome danu (kao što se često događa kad je susret svećenika), ista će zajednica pomagati. Kad mogu dobiti svećenike, ispovijedaju se svaki tjedan”.
Kao što smo naučili tijekom lockdowna, većina nas ne može biti sigurna da ćemo u budućnosti imati nesmetan pristup sakramentima. U tom pogledu nalazimo se u situaciji sličnoj onoj kojoj su bili katolici u Engleskoj koji su patili pod kaznenim zakonima, što bi nas trebalo potaknuti velikom željom da maksimalno iskoristimo sakramente dok ih imamo.
Imajte apsolutno povjerenje u Boga. U svom višegodišnjem pastirskom pismu vlč. Jaques Emily opisao je velike opasnosti za naše spasenje u ovim opasnim vremenima, ali je završio pozivom da pronađemo hrabrost kroz našu pouzdanu ovisnost o Božjim milostima:
„Dragi moji prijatelji, sada je vrijeme da završim ovo već predugo pismo i da vam ponovno preporučim veću budnost u ovim teškim vremenima za vaše duše i za duše vaše djece. Naše su duše doista u većoj opasnosti u ovim danima posljednjih vremena, ali nemojmo se obeshrabriti i ne zaboravimo da će nam Bog u svom beskrajnom milosrđu dati još obilnije milosti da prevladamo ovu golemu poteškoću. Obećao je da nikada neće dopustiti da budemo kušani preko naše snage, a sveti Pavao nas uvjerava da: „gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost“ (Rim 5, 20). Idite dakle s pouzdanjem ovom izvoru milosti koje je Presveto Srce Isusovo, i On će izliti svoje milosrđe u izobilju na vaše duše”.
Bog dopušta veliku krizu u Crkvi i svijetu jer želi da surađujemo s Njegovom milošću da iskoristimo ove kušnje kako bismo ga častili i posvetili svoje duše. Ako nas toliko voli da je dopustio ovu krizu, moramo imati apsolutno povjerenje da će nas voditi kroz nju, a zato moramo sve svoje povjerenje položiti u Njega. Bog nas je stvorio za ova vremena i dat će nam sve milosti koje su nam potrebne da ga častimo i spasimo svoje duše.
Prakticirajte pobožnost Gospi. Bog nam je dao posebnu pomoć u ovim teškim vremenima u obliku pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. Oni koji svakodnevnu mole krunicu sa sigurnošću znaju da je Pio XI. bio u pravu kada je krunicu nazvao moćnim oružjem protiv demona:
„Krunica je moćno oružje za tjeranje demona u bijeg i čuvanje od grijeha… Ako želite mir u svojim srcima, u domovima i u vlastitoj zemlji, okupite se svake večeri da molite krunicu. Neka ne prođe ni jedan dan, a da ne izmolite krunicu, ma koliko god bili opterećeni brigama i trudovima” (Papa Pio XI., o krunici iz enciklike Ingravescentibus Malis)
Pobožnost Gospi može se svjetovnjacima (ljudima svijeta) činiti glupom jer ne mogu zamisliti da bi Bog upotrijebio nešto tako jednostavno da nas dovede do Krista. Ali, kao što je sveti Pio X. napisao u svojoj enciklici o Bezgrešnom začeću, Ad Diem Illum Laetissimum, činjenica da je Bog Mariji dao tako važnu ulogu u predstavljanju Otkupitelja svijetu trebala bi nas uvjeriti da bi joj dao važnu ulogu u tome da nas vodi do svoga Sina:
„Nije li nam Bog mogao dati, na drugi način nego po Djevici, Otkupitelja ljudskog roda i utemeljitelja vjere? Mogao je, ali budući da se Božanskoj Providnosti svidjelo da imamo Bogočovjeka po Mariji, koja ga je začela po Duhu Svetome i nosila na svojim grudima, ostaje nam samo da primimo Krista iz ruku Marijinih”.
Kako možemo u to sumnjati ako zamislimo da je Bog pažljivo izabrao Blaženu Djevicu Mariju za Majku Božju? Mnogo je razumnije shvatiti da je prikladni lijek za prljavštinu i nevjernost koja prožima naš svijet pobožnost prema apsolutno čistoj i savršeno vjernoj Blaženoj Djevici Mariji, čiji primjer pruža neiscrpno nadahnuće onima koji traže Boga.
Borite se za pobjedu u duhovnoj bitci. Od vremena apostola, svi kršćani znaju da se moraju uključiti u duhovnu bitku za spas vlastitih duša. Kao što je napisao sveti Pavao, moramo odjenuti Božju opremu:
„Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. er nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima“ (Ef 6, 10-12).
Danas to prepoznajemo na poseban način dok svjedočimo kako Sotona proždire duše takvom žestinom da bi samo budala ili lud čovjek svoje spasenje prihvatio zdravo za gotovo. Iako bi to trebalo biti dovoljno da nas nadahne da težimo prema svetosti, Bog nam je dao još jednu motivaciju: shvaćamo da naša jedina stvarna nada za obranu naših obitelji i zajednica leži u nastojanju da budemo sveci. Ako nas zbog ovoga progone, Bogu hvala (Deo Gratias)! Tada ćemo imati veliki blagoslov nasljedovanja primjera svetaca koji su spremno nosili svoje križeve kako bi vjerno prenijeli vjeru koja će nas odvesti u nebo.
Oduprite se nepravednim pokušajima da nas prisile na kompromis. Ako su katolici prisiljeni birati između poštovanja Boga i obrane nepromjenjive katoličke vjere s jedne strane i slijeđenja bogohulnih i tiranskih hirova visokih crkvenih dužnosnika s druge strane, moramo stati na stranu Boga.
„Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim“ (Mt 7, 15-17).
Oni od nas, koji umjesto toga žele štovati Boga i spasiti dušu trebaju učiniti sve što mogu da omoguće da naše „svjetlo svijetli pred ljudima“ (usp. Mt 5, 16). Time bi svi ljudi dobre volje, koji bježe od globalističkih demona, mogli prepoznati da im možemo ponudi vjeru koju Bog želi da svi ljudi prihvate.
Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas!
