Prije mjesec dana, 18 000 mladih ljudi hodočastilo je od Pariza do katedrale u Chartresu kako bi pokazali svoju ljubav prema tradicionalnoj latinskoj misi — zamršenoj i svečanoj ceremoniji koja, na užas pape Franje, privlači najviše sljedbenika među katolicima naraštaja Z.
Mnoštvo mladih vjernika i svećenika skupilo se unutar 800 godina stare katedrale, a sv. misu slavio je kardinal Gerhard Müller, nekoć prefekt Kongregacije za nauk vjere, a sada jedan od njegovih vodećih kritičara. Njegovo pedantno služenje liturgije vjernici su pratili s velikom pozornošću.
Vrlo malo njih rođeno je kada je ovaj obred mise ukinut nakon Drugog vatikanskog sabora (1970.). Čak je i 76-godišnji Müller zaređen za svećenika dugo nakon što je tradicionalna liturgija nestala iz života župe. On je to tek nedavno naučio služiti tradicionalnu latinsku misu, kao odgovor na zahtjev bez presedana stvoren hrabrom odlukom pape Benedikta XVI. da 2007. tradicionalnu latinsku misu ili TLM učini dostupnom katolicima posvuda.
Ali hoće li se godišnje hodočašće u Chartres ikada ponoviti? Ovaj tjedan Rim bruji od glasina da papa Franjo — protivnik stare liturgije, koju smatra reakcionarnom i feminiziranom — planira zabraniti tradicionalnu latinsku misu u gotovo svim katoličkim crkvama u svijetu.
Prije tri godine papa Franjo uveo je djelomičnu zabranu kojom su tradicionalni vjernici izbačeni iz crkava čije su obnavljanje, u nekim slučajevima, platili. Umirovljeni Benedikt XVI. bio je ožalošćen tom odlukom, ali se zavjetovao na šutnju. U Sjedinjenim Američkim Državama, središtu renesanse naraštaja Z, mnogi tradicionalisti sada mogu slušati tradicionalnu misu samo u crkvenim dvoranama, podrumima ili školskim športskim dvoranama.
Vatikanski službenik odgovoran za provedbu Franjine odluke, ironično nazvane Motuproprij Traditonis Custodes (Čuvari predaje), njegov je šef Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, kardinal Arthur Roche, rodom iz Batleya, West Yorkshire, koji je svom zadatku pristupio s cromwellovskim žarom.
Ove je godine kardinal Roche natjerao svog starog rivala kardinala Vincenta Nicholsa, nadbiskupa Westminstera, da zabrani slavljenje tradicionalne liturgije Velikog tjedna u njegovoj biskupiji. Ovo zavrtanje ruke potaknulo je konzervativca Lorda Moylana, tradicionalnog katolika, na objavu na X-u: „Sudjelovao sam na prekrasnoj tridentskoj latinskoj misi večeras. Neću reći gdje je bila u slučaju da Arthur pošalje svoje pristaše. Samo ću reći da engleski katolicizam ima stoljetnu tradiciju podzemnih misa. Samo se promijenilo tko nas progoni“.
Percepcija da papa Franjo izdvaja tradicionalne katolike za kažnjavanje nije više ograničena na krugove podržavatelja latinske mise. Mnogi katolici koji, poput mene, idu na sv. mise na engleskom jeziku ogorčeni su osvetom Vatikana protiv vjernika u vremenu kada je i sam papa zaglibio u skandal.
Pobožni katolici poniženi su od strane pape koji je upleten u zaštitu niza osuđenih ili optuženih klerika zlostavljača.
Najozloglašeniji slučaj je onaj o. Marka Rupnika, umjetnika bliskog Franjinog saveznika koji je izbačen iz Družbe Isusove nakon što su ga bivše redovnice optužile za zastrašujuće stvari, uključujući silovanja. Svoje gnusne postupke Rupnik je navodno pravdao pozivanjem na mračnu teologiju zastupljenu u svojim mozaicima. Nevjerojatno, on je još uvijek svećenik, a Vatikanski ured za komunikacije nastavlja promovirati njegova umjetnička djela.
Mnogi pretpostavljaju da će nova liturgijska ograničenja biti objavljena 16. srpnja, na treću obljetnicu Motuproprija Traditonis Custodes. Taj je dokument ograničio slavlje tradicionalne latinske mise samo na crkve s dugogodišnjim dopuštenjima te na tradicionalistička svećenička bratstva osnovana kao alternativu buntovničkoj Družbi svetog Pija X. (SSPX), koja priznaje papu Franju, ali odbijaju modernu misu na narodnom jeziku kao nevaljanu.
Za pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., suočavanje s neposlušnim SSPX-om, napola unutar, a napola izvan Katoličke crkve, bila je noćna mora. No, posebno je Benedikt XVI. dijelio ljubav disidenata prema latinskoj misi dok je priznavao da većina katolika radije bogoslužje obavlja na svom jeziku. Njegova povijesna presuda iz 2007. imala je za cilj dopustiti staroj misi procvat uz novu.
Ono što nije očekivao jest da će toliko katolika prihvatiti tradicionalnu latinsku misu, čije se riječi i koreografija nisu mijenjale stoljećima, a slavi ih svećenik koji je okrenut u istom smjeru kao i zajednica. Oni su možda mali udio nominalnih katolika u svijetu, ali njihova su bogoslužja prepuna i njihovi su svećenici u prosjeku najmanje 20 godina mlađi od svojih netradicionalističkih kolega.
Vjekovna misa, kako je zovu vjernici, nudi intimno iskustvo naraštaju kojemu je odbojna liturgija koju vode ‘osnaženi laici’ u tzv. ‘suvremenom bogoslužju’, koji, u najgorim slučajevima, nalikuju igračima u TV kvizovima iz 1970-ih i prosvjedima na kampusima. Sada im taj duhovni izvor oduzima čovjek kojeg prepoznaju kao Kristova namjesnika.
Kako Rim uopće može opravdati takvu okrutnost? Jedan argument koji koristi papa Franjo i njegov protutradicionalistički krug je da se pristaše tradicionalne latinske mise, posebno u Americi, ponašaju kao duhovno superiorna elita. I ima istine u ovome. Vatreniji ‘tradicionalisti’ usvojili su oblik otmjenog odijevanja: muškarci nose brade i dimne lule; njihove se žene oblače u upadljivo skromne duge suknje. Ponekad nastupe podcjenjivački to otuđuje katolike koji bi inače bili dobro raspoloženi prema njima.
Ali ‘oholi’ katolici nisu tipični za tradicionalne katolike koji pohađaju latinsku misu, često u tandemu s novom misom, smatrajući je duhovnim izvorom koji pridonosi obnovi Crkve. Uostalom, ne voli li hijerarhija promicati svoje ‘slavljenje različitosti’?
U vrijeme kada liberalni biskupi diljem zapadnog svijeta potiču svoju pastvu da klekne pred zastavom Pridea (da je prihvate), zašto Rim ne može tolerirati katoličke zajednice koje vole tradiciju u skladu s ceremonijama — i vjerovanjima — svojih predaka? Zašto Crkve maltretira vlastite tradicionalne vjernike na način koji drevne istočne crkve smatraju zlokobnim, kao i mnogi anglikanci?
Ne može biti konačnog odgovora, jer nitko zapravo ne razumije misaoni proces Jorgea Bergoglia. Nedavne odluke 87-godišnjeg pape bile su donkihotovske, kontradiktorne i izazivale su podjele. Tek što je prošlog prosinca dao dopuštenje za blagoslove istospolnih parova, morao ju je povući. Uhvaćen je kako koristi protuhomoseksualni riječnik, koji se otprilike prevodi kao „pederčina“, i unatoč negodovanju ga je ponovio. Sada je ponovio svoje protivljenje ređenju žena.
Jedna je teorija da, nakon što je iznevjerio članove svog progresivnog kluba obožavatelja u toliko ključnih pitanja, papa ih pokušava umiriti kažnjavajući tradicionalisti. Ako je tako, on slijedi samoporažavajuću strategiju.
Jednostavno rečeno, papa Franjo gubi povjerenje svojih biskupa. Zapinje im u grlu što im je pontifikat koji ih bombardira žargonom o „sinodalnosti” bez upozorenja nametnuo Motuproprij Traditionis Custodes, potkopavajući autoritet u njihovim biskupijama.
Mnogi srednjostrujaški biskupi koji ne vole osobito stari oblik bogoslužja ipak uživaju tople odnose s lokalnim zajednicama tradicionalnih katolika. Smatraju ih lojalnim katolicima. Posebno u Engleskoj, Motuproprij Traditionis Custodes oživio je sjećanja na progone Tudora. Što će se dogoditi s katolicima latinskog obreda ako Vatikan još jednom odluči kazniti ih? Vrijedno je napomenuti da je herojski engleski kler, koji je izašao iz katakomba kako bi služilo sv. misu za odmetnute katolike, slavilo liturgiju vrlo sličnu onoj koju papa Franjo pokušava potisnuti.
Pontifikat pape Franje opterećen skandalima gubi kontrolu, citirajući vatikanski izvor, a bezbrojni biskupi smatraju „i nezgodnim i glupim“ da papa angažira vjersku policiju za gušenje tradicionalne latinske mise.
Katolici koji nikada nisu prisustvovali nijednoj od ovih službi zabrinuti su zbog sve fanatičnijeg neprijateljstva Vatikana prema tradicionalnim katolicima. Do sada su šutjeli iz odanosti prema Svetom Ocu. Ali njihovo će strpljenje vjerojatno nestati ako njihova tradicionalna braća i sestre budu podvrgnuti još jednom maltretiranju od strane crkvenih velikodostojnika.
