Je li Poljska na rubu pooštravanja zakona o bogohuljenju? Analitičari ove većinski katoličke zemlje postavljaju to pitanje nakon ranije objave ovog mjeseca nekih političara.
Poljski ministar pravosuđa Zbigniew Ziobro rekao je 4. listopada da je Sejmu, donjem domu poljskog parlamenta, dostavljen nacrt amandmana u vezi kaznenog zakona zemlje.
Kakav je trenutačni poljski zakon o bogohuljenju? Koja je svrha nacrta amandmana? I ima li šanse za uspjeh?
Ono što se obično naziva poljskim zakonom o bogohuljenju je dio poljskog kaznenog prava.
Članak 196 poljskog zakona kaže sljedeće: „Tko javnim vrijeđanjem vjerskih osjećaja ili mjesta namijenjenog javnom slavljenju vjerskih obreda vrijeđa vjerske osjećaje drugih osoba, kaznit će se novčanom kaznom, kaznom ograničenja slobode ili kaznom lišenja slobode do dvije godine”.
Prethodni članak 195. kaže da se istom kaznom kažnjava „tko zlonamjerno ometa javno obavljanje vjerskih obreda u vjerskim zajednicama s uređenim pravnim statusom”.
Što se točno predlaže?
Poljski pravne i poslovne novine Dziennik Gazeta Prawna izvijestile su da se prijedlogom mijenja tekst članka 196. koji glasi: „Tko javno vrijeđa ili ismijava Crkvu ili drugu vjersku udrugu s uređenim pravnim statusom, njezine dogme i obrede kaznit će se novčanom kaznom, kaznom ograničenja slobode ili kaznom lišenja slobode do dvije godine”.
Ista bi se kazna odnosila i na osobe „koje javno vrijeđaju vjerske osjećaje ili mjesta namijenjena za javno obavljanje vjerskih obreda”.
Zahtjev u članku 195 da se dokaže da su vjerski obredi prekinuti “zlonamjerno“ bi se odbacio.
Kakav je politički kontekst?
Amandman je inicijativa stranke Solidarna Polska, koju je 2012. godine utemeljio Zbigniew Ziobro. Stranka — poznata na engleskom kao Solidaristic Poland ili Ujedinjena Poljska — povezana je s većom strankom Pravo i pravda, koja je na vlasti od 2015.
Internetska stranica Notes from Poland objasnila je da je, nakon što Pravo i pravda odbila podržati prijedlog, Solidarna Polska odlučila predstaviti ga kao građansku zakonodavnu inicijativu, koja se može podnijeti predsjednici Sejma (trenutačno Elżbieta Witek), pod uvjetom da je podržava najmanje sto tisuća građana.
Voditelj inicijative Ziobro je 4. listopada rekao da je Solidarna Polska prikupila gotovo četiristo tisuća potpisa za inicijativu, poznate kao Obrana kršćanske slobode.
Naglasio je kako je prijedlog odgovor na nagli porast onoga što je opisao kao kršenje vjerskih sloboda. Napomenuo je da je u šest godina, od 2008. do 2015., bilo 163 kaznena postupka, a u zadnjih šest godina 2400.
Ustvrdio je da „ne postoji nijedna druga vrsta kriminala koja bi tako dramatično porasla u tako kratkom razdoblju“ te da je amandman „važan i neophodan kako bi se zajamčila sigurnost svih poljskih građana“.
Aleks Szczerbiak, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Sussex, rekao je za The Pillar da je značajno što je inicijativu pokrenula Ziobrova stranka.
Rekao je da: „’Solidaristička Poljska’ već neko vrijeme razvija posebne pozicije unutar desnog vladajućeg tabora, zastupajući niz tvrdokornih desničarskih, konzervativnih političkih pozicija i kritizirajući Pravo i Pravdu zbog pretjerane kompromitacije i ideološke bojažljivosti“.
„Djelomično i zato što postoji šansa (sada se, doduše, pomalo smanjuje) da njeni zastupnici budu isključeni s izbornih lista Prava i pravde na sljedećim parlamentarnim izborima. Neočekivano velik broj — dovoljan da liši vladajući tabor njegove vladajuće većine, dajući grupaciji puno utjecaja — izabran je 2019., a postoji zabrinutost da bi broj kandidata Solidarističke Poljske sljedeći put mogao biti smanjen, ili će zbog tog zakona vladajuća stranka prekinuti savez s ovom strankom“.
Profesor je dodao: „Kako ova inicijativa predstavlja pokušaj da se predstavi kao najglasniji branitelj Katoličke crkve, što je u skladu s ovom strategijom pokušaja pozicioniranja stranke kao najučinkovitijeg promicatelja konzervativne vizije nacionalnog identiteta i tradicionalnih kršćanskih vrijednosti na poljskoj desnici“.
Koji je društveni kontekst?
U Poljskoj su bili masovni prosvjedi u listopadu 2020., nakon značajne presude o pobačaju koju je donio Ustavni sud zemlje. Vrhovni sud Poljske proglasio je neustavnim zakon koji dopušta pobačaj zbog abnormalnosti fetusa.
Prosvjednici su ometali sv. mise, vandalizirali crkve i kipove poljskog pape svetog Ivana Pavla II., te vrijeđali kler. Što se prije činilo nezamislivim.
Istraživanje te godine pokazalo je da samo 9% mladih Poljaka pozitivno gleda na Crkvu, nakon skandala sa seksualnim zlostavljanjem.
Odlazak na mise, krštenja i vjenčanja su se smanjili, dok je broj kandidata za svećenstvo pao za petinu u 2021.
U pozadini rastućeg sekularizma i slabljenja Crkve, došlo je do istaknutih kaznenih progona za vrijeđanje vjerskih osjećaja. Trima ženama se sudilo zbog objavljivanja slika u poljskom gradu koje prikazuju cijenjenu ikonu Crne Gospe s aureolom duginih boja. Proglašene su nevinima na sudu, ali je uslijedila žalba na tu odluku.
Što Crkva kaže na cijelu ovu situaciju?
Katolička crkva nije službeno komentirala predložene izmjene kaznenog zakona. Niti jedan biskup nije dao izjavu o tome. Tamo gdje su svećenici to podržali, učinili su to na vlastitu inicijativu.
Zašto Crkva glasno ne podupire tu mjeru? Osobito od 2020. katolički biskupi paze na distancu od vladajuće koalicije.
Profesor Szczerbiak je rekao za The Pillar da crkvena hijerarhija želi biti oprezna, kako ih se ne bi previše javno poistovjetilo s inicijativom, čak i ako su joj određeni biskupi naklonjeni.
„Čak i na vrhuncu svog utjecaja u smislu društvenog autoriteta 90-ih i ranih 2000-ih, osobito dok je papa Ivan Pavao II još bio živ, većina Poljaka (uključujući katolike) bila je zabrinuta da Crkva ima prevelik utjecaj na javni život”, primijetio je profesor.
„Posljednjih se godina Crkva našla u velikim problemima usred sve veće društvene sekularizacije (osobito među mlađim, bolje obrazovanim urbanim Poljacima), otkrića kleričkog seksualnog zlostavljanja, značajne reakcije protiv presude poljskog Ustavnog suda iz listopada 2020. koja već pooštrava poljske zakone, restriktivan zakon o pobačaju i optužbe da je crkvena hijerarhija pretijesno povezana sa strankom Pravo i Pravda”.
Nastavio je: „Prijedlog od stranke Solidarna Poljska vjerojatno će biti najprivlačniji takozvanom miljeu ‘vjerske desnice’ okupljenom oko medijskog konglomerata Radio Maryja na čijem je čelu redemptorist o. Tadeusz Rydzyk (iako je u prošlosti imao hladan odnos s g. Ziobrom)“.
„To je također neugodno za poljsku desnicu jer često optužuje liberalnu ljevicu (koja dominira poljskim kulturnim elitama) da pokušava ‘poništiti’ tradicionalne konzervativce, uključujući pravovjerne kršćane, ali sada se čini da podupire sličan pokret protiv sekularnih kritičara Crkve“.
Je li vjerojatno da će zakonska promjena zaživjeti?
Profesor Szczerbiak je rekao kako inicijativa ima male šanse za uspjeh.
„Pravo i pravda, koja kontrolira parlament, ne želi otvoriti jedno novo političko pitanje i nije joj pravi trenutak da podrži inicijativu Solidarne Poljske“.
“Ako predsjednica Sejma, koju podupire Zakon i pravda, Elżbieta Witek dopusti prvo čitanje na plenarnoj sjednici (što je malo vjerojatno, mislim) onda će nastati politički problem za vladajuću stranku. Vjerojatnije je da će zakon završiti u onome što Poljaci nazivaju parlamentarnim ‘zamrzivačem’- kada vlasti Sejma na neodređeno vrijeme ostave dio zakona u neizvjesnosti”.
