Britanska vlada odbila je odgovoriti na pitanje može li se javno naviještanje kršćanske vjere tretirati kao zločin iz mržnje.
Svjedoci smo da su prošle godine feminističke i homoseksualne skupine za ljudska prava u Španjolskoj prijavile kardinala Antonia Cañizaresa i nadbiskupa Francisca Javiera Martíneza za “zločin iz mržnje” jer su u svojim propovijedima kritizirali rodnu teoriju. Tužiteljstvo nije imalo dovoljno dokaza koji bi potvrdili kršenje zakona, ali samo je pitanje dana kada bi ovakav slučaj mogao završiti drugačijim epilogom.
Sama činjenica da u britanskoj Vladi nisu mogli jasno odgovoriti na pitanje mogu li kršćani biti progonjeni samo zbog navođenja svojih uvjerenja, dovoljno je zabrinjavajuća kada se ima na umu u kojem se smjeru kreće europsko zakonodavstvo po ovom pitanju.
U ovom konkretnom slučaju u Engleskoj, Lord Pearson je jasno zapitao u Gornjem domu parlamentu “Hoće li vlada nedvosmisleno potvrditi da kršćanin koji govori da je Isus jedini sin Božji ne može biti uhapšen zbog zločina iz mržnje ili bilo kojeg drugog djela, koliko god to moglo uvrijediti muslimana ili pripadnika neke druge religije?'”
Odgovor je bio: “Nećemo komentirati ovo posljednje pitanje.” Dodano je samo kako je zakonska definicija “zločina iz mržnje” ista posljednjih 10 godina.
Glasnogovornik Home Officea izjavio je: “Svi oblici zločina iz mržnje potpuno su neprihvatljivi, a oni koji počine te užasne zločine moraju se suočiti s punom snagom zakona. Naš akcijski Plan protiv zločina iz mržnje poboljšava odgovore policijskih i kaznenopravnih sustava na te užasne napade, što će osigurati da što veći broj žrtava istupi i prijavi takve incidente.“
Dakle potreban je samo jedan slučaj, jedan sudac, da postavi prvi presedan i posljedice bi mogle biti katastrofalne. Možda danas ovo još uvijek zvuči posve nevjerojatno, ali kada se gleda što se sve smatralo sasvim nemogućim unatrag samo desetak godina, nije teško zamisliti kako bi zakonodavstvo moglo izgledati u narednih deset godina.
