Budući da se američki predsjednik Donald Trump već suočava s kritikama američkih biskupa zbog svoje politike prema imigrantima, zanimljivo je da je Breitbart, utjecajan portal u vlasništvu Steve Bannona, jednog od Trumpovih najbližih suradnika, objavio članak pod naslovom Why Saint Thomas Aquinas opposed open borders.
Je li moguće da će Trumpova administracija koristiti velikog naučitelja Katoličke Crkve u borbi protiv neistomišljenika iz hijerarhije te iste Crkve?
Prenosimo što su objavili u Breitbart-u:
Prema Tomi Akvinskom, crkvenom naučitelju i svecu, svaki narod ima pravo odrediti, po zemlji porijekla, koje imigrante žele primiti i prema tome primijeniti odgovarajuću politiku useljavanja.
U iznenađujuće suvremenom odlomku u Summa Theologiae, Akvinski podsjeća da židovski narod u Starom zavjetu nije prihvaćao posjetitelje iz različitih naroda na jednak način, jer narodi koji su im bili bliži, brže su se integrirali u stanovništvo od onih koji im nisu bili tako bliski.
Neki antagonistički raspoloženi narodi nisu uopće bili primljeni u Izrael zbog svog neprijateljstva prema židovskom narodu.
Zakon “propisan u pogledu na određene zemlje koje su imale bliske odnose sa Židovima“, pisao je sveti Toma, poput Egipćana i Idumejaca, “mogli su biti primljeni u zajedništvo naroda nakon treće generacije“.
Državljani drugih naroda, “s kojima su bili u neprijateljskim odnosima“, kao što su bili Amonci i Moapci (bili su potomci Abrahamovog nećaka Lota, op. prev.), “nikada nisu smjeli biti primljeni u državljanstvo“.
“Prema Amalečanima, koji su bili još više neprijateljski raspoloženi, a nisu imali ni zajedničko porijeklo, odnosili su se kao prema vječnom neprijatelju“, podsjeća sveti Toma.
Za Tomu Akvinskog, bilo je razumno drugačije postupiti prema različitim narodima, ovisno o afinitetu njihove kulture prema Izraelu, kao i njihovom povijesnom odnosu sa židovskim narodom.
U svojoj iznimno detaljnim komentarima Akvinski također razlikuje između tri vrste imigranata u Izraelu u Starome zavjetu.
Prvi su “stranci koji prolaze kroz njihove zemlje kao putnici“, slično današnjim posjetiteljima s putnom vizom.
Drugi su bili oni koji su “došli živjeti u njihovu zemlju kao pridošlice“, nešto slično onima s rezidentim statusom , ili što bi se danas nazvalo zelenom kartom, koji žive u zemlji, ali nemaju sve prednosti državljanstva.
Treći slučaj se odnosio na one strance koji su željeli “biti u potpunosti primljeni u njihovo narodno zajedništvo i bogoštovlje“. Čak i ovdje, politika prema onima koji su se željeli u potpunosti integrirati u život i vjeru Izraela zahtijevala je određeni red, piše Akvinski. “Oni, naime, nisu odmah primili državljanstvo: baš kao što je to bio zakon kod nekih naroda da nitko nije smatran građaninom izuzev nakon dvije ili tri generacije“.
“Razlog za ovakav pristup je taj što bi se, ako bi strancima bilo dopušteno miješati se u poslove naroda čim bi došli u njegovu sredinu, mogle pojaviti mnoge opasnosti, budući da bi stranci, još uvijek nemajući na srcu zajedničko dobro, mogli pokušati učiniti nešto opasno po domaći narod.“
Drugim riječima, Akvinski je učio da je tek potpuna integracija useljenika u život, jezik, običaje i kulturu (uključujući i bogoštovlje, u ovom slučaju) potrebna za punu državljanstvo.
Treba, naime, vremena da bi se upoznala pitanja koja su bitna za domicilni narod- tvrdio je Akvinski. Oni koji su upoznati s dugom poviješću naroda, u najboljem su položaju da na dulje staze odlučuju o njegovoj budućnosti. Opasno je i nepravedno stavljati budućnost države u ruke onih koji su tek pridošli, koji, iako nisu sami tome krivi, imaju malo pojma o tomu što se događa ili što se događalo narodu u koji su došli. Takva bi, naime, politika, mogla voditi prema uništenju samoga naroda.
Ovo su, dakle, neke misli svetog Tome Akvinskog po pitanju imigracije, zasnovane na biblijskim načelima. Vidljivo je da se kod pitanja imigracije mora imati na umu dvije stvari: prva je jedinstvo naroda, a druga je briga za opće dobro.
Kada se suočavaju sa suvremenim problemima, moderni kreatori politike mogli bi češće koristiti mudrosti velikih svetaca i učenjaka koji su se bavili sličnim pitanjima u prošlosti. Razmatranje Tome Akvinskog otkriva nam da slični problemi postoje već stoljećima, zapravo, tisućljećima – te da razborito razlikovanje između naroda i kultura automatski ne podrazumijeva predrasude ili nepravednu diskriminaciju.
