U osam različitih istraživanja jednojajčanih blizanca provedenih u Australiji, Americi i Skandinavskim zemljama, i to kroz dva desetljeća, došlo se do istoga zaključka: homoseksualci sigurno nisu tako rođeni. Jednojajčani blizanci imaju iste gene, odnosno DNA, pa po logici- ako je homoseksualizam genetička predispozicija tj. tako su rođeni, onda ako je jedan blizanac homoseksualno orijentiran trebao bi biti i drugi. Po mišljenju Dr. Neil Whitehead koji se bavi znanstvenim istraživanjem već 24 godine, ako je DNA isti, a homoseksualnost je urođena, onda bi sa 100- postotnom sigurnošću oba blizanca trebali biti homoseksualne orijentacije. Istraživanje je na kraju pokazalo da je kod blizanaca gdje je jedna osoba homoseksulano orijentirana, samo u 11 posto slučajeve to isto vrijedilo za njihove blizance i to za muškarce, a za žene 14 posto.
Ali, istraživanje je zato pokazalo da je jedan blizanac, odnosno taj koji je postao homoseksualac, za razliku od drugog, bio u tijeku života izložen nekom vanjskom faktoru kojem njegov blizanac nije. Prema ovim istraživanjima društvo u kojem živimo definitivno ima utjecaj na moguću seksualnu orijentaciju svakog pojedinca. Po tome se seksualna orijentacija može mijenjati i u pozitivnom smislu, to jest oni koji su se zbog vanjskog faktora u društvu smatrali homoseksualcima mogu tako ponovno postati heteroseksualci. Prema nekim studijama danas u svijetu zapravo živi više tkz. bivših homoseksualaca nego onih koje se izjašnjavaju kao homoseksualci. Ipak, u društvu je teza kako je homoseksualnost genetski predispozicionirana postala standardno objašnjenje koje mediji propagiraju kao normalno. Eto, znanstvenici koje se bave genetikom su uvjereni da to nije tako, ali njihov glas će se rijetko čuti u današnjem svijetu.
