Kada je grčka Vlada nedavno ugasila državni radio i televiziju s isprikom da nema smisla više trošiti toliki novac na gubitaša, neku su se pitali je li takva odluka moguća i u Hrvatskoj. Bolje bi pitanje bilo da li bi uopće i osjetili nestanak državne televizije, s obzirom na program koji nudi. Jedino je sigurno da bi građani ove zemlje uštedjeli skoro 100 milijuna kuna mjesečno, koliko su pod prisilom zakona dužni uplatiti na račun ovog ‘javnog servisa’.
A što građani u ‘katoličkoj zemlji’ dobivaju za taj teško zarađen novac koji daruju HRT-u sami možete zaključiti.
Ono što je mene naljutilo proteklog vikenda je jedno posve šturo izvještavanje o papa Franjinom posjetu Brazilu za Svjetski dan mladih. Na ovaj spektakl, koji je privukao milijune mladih iz cijelog svijeta pa i Hrvatske, na bdijenje, misu i druga prigodna događanja, odazvalo se 5.500 akreditiranih novinara. Da li je bio pokoji iz Hrvatske? Nisam primijetio, ali sam siguran da se naša javna televizija, koja usput ima godišnji proračun od milijardu kuna, nije udostojila poslati nikoga. Jedan jedini novinar i kamerman bili bi dovoljni za ‘ekskluzivu’. Ali ne. Zar to što se oko tri milijuna vjernika skupilo na jednom bdijenju da bi poslušali poruku Svetog oca, i onda se vratili drugi dan u još većem broju da bi sudjelovali na misnom slavlju nije dovoljno zanimljivo? Valjda misle da to prosječnog hrvatskog gledatelja ne zanima?
Kada samo pomislim gdje je sve po svijetu HRT slao svoje novinara a da za Svjetskih dan mladih nisu mogli naći ili sredstava ili volje. Valjda su svih 3.390 stalno zaposlenih i još 3.700 vanjskih suradnika bili na godišnjem odmoru, ili su angažirani na brojanju turista na naplatnim kučicama. Zamislite koje dobre reportaže je moglo napraviti samo par novinara kroz ovaj protekli tjedan u Rio de Janeiru i okolnim svetištima. Mislim da se i Crkva u Hrvata mogla malo više angažirati oko ovog pitanja. Koju korist imaju Hrvati od toga što Crkva nudi djelomičan oprost svim sudionicama Svjetskog dana mladih, pa i za one koji prate događaje preko medija ako nisu niti u mogućnosti (osim preko interneta) uopće pratiti zbivanja u Brazilu.
Kako god pogledaš, prijenos Svjetskog dana mladih bi sigurno bio jedan od jeftinijih projekata za HRT, barem što se financija tiče, na razini SP u plivanju koje nam se trenutno prikazuje iz Barcelone. Volio bih vjerovati da je ovo bio samo gaf, da se nisu sjetili, da ih nije nitko napomenuo. Ali, kada je bivši predsjednik omladine iz jedne bivše države trenutno glavni direktor HRT-a, možda me ne bi ni trebalo čuditi što je misa sa Copacabane u nedjelju bila tek četvrta ili peta vijest na večernjem dnevniku.
