Monsinjor Gilgredo Marengo, profesor na Papinskom Institutu Ivana Pavla II. i koordinator komisije koju je papa Franjo imenovao za “ponovno tumačenje” enciklike Humane Vitae, izjavio je da je kontracepcija “intrinzično grešna”.
Za Crkvu ništa novo, ali za suvremene teologe i liberalna strujanja u Katoličkoj Crkvi ova izjava je itekako važna jer će ih, nadamo se, zaustaviti u njihovim nastojanjima ‘ponovnog iščitavanja’ ove enciklike.
Sljedeći tjedan, 25. srpnja, obilježava se 50. godišnjica Humanae Vitae pa je Sveta stolica dala dopuštenje za jednu novu studiju o ovoj itekako važnoj enciklici i to u svjetlu Amoris laetitia.
Bilo je čak spekulacija kako će povjerenstva osporiti učenje Humanae Vitae jer otac Maurizio Chiodi, poznat po tome što je u prošlosti pokušao opravdati kontracepciju, prošle godine postao član Papinske akademije za život. Mons. Chiodi je u svojim radovima propitivao stav Crkve o kontracepciji, rekavši kako “korištenje umjetne kontracepcije može biti moralno”, argumentirajući kako moralnost ne određuje metoda nego “savjest supružnika”. Spomenuto je u suprotnosti s enciklikom Pavla VI. Humanae Vitae koja naučava kako je kontracepcija “intrinzično zla” te time neprihvatljiva.
Mons. Marengo je svojedobno kritizirao elemente Humanae Vitae kao “previše apstraktne”, a njegov kolega mons. Pierangelo Sequeri napisao je uvod u knjigu koja je zagovarala “pomak paradigme” u razumijevanju enciklike.
No, Marengo je izjavio: “Vrlo dobro znamo da je upotreba umjetne kontracepcije intrinzično grešna“. Također je naglasio da se nauk može razumjeti samo unutar “okvira Evanđelja”.
U svojoj novoj knjizi (Birth of an encyclical: Priest documents preparation of ‘Humanae Vitae’) opisuje rezultate istraživanja povijesnih zapisa iz vatikanskih arhiva. Oni otkrivaju da papa Pavao VI. nije samovoljno napisao dokument, kako mu neki prebacuju. Naprotiv, papa se uistinu potrudio naširoko raspravljati o ovom pitanju, tražeći od 200 biskupa da mu daju svoje mišljenje o kontroli rađanja. Samo njih 25 je odgovorilo, među njima nadbiskup Fulton Sheen i budući svetac Ivan Pavao II., a obojica su apelirala na ponovnu potvrdu crkvenog učenja. Više možete pročitati ovdje
Papa Pio XI. je 1930. godine osudio je kontracepciju i sterilizaciju kao neprirodna sredstva i protivna dobrobiti braka i života. Izjavio da je dio crkvenog “božanskog poslanja” potvrditi da “Svaka upotreba ženidbe gdje po čovjekovom nastojanju biva bračni čin lišen svoje prirodne sposobnosti da proizvede život, krši Božji zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha“.
No, šezdesetih godina prošlog stoljeća uspjeh pokreta za kontrolu rađanja u društvu i dolazak kontracepcijske pilule doveli su do poziva na promjenu crkvenog učenja. Pavao VI. razmatrao je ovo pitanje pet godina prije izdavanja Humanae Vitae.
Iste godine, kada je objavljena enciklika Humanae Vitae, Papinska komisija za maloljetnike objavila je stav o kontinuiranom protivljenju Katoličke Crkve protiv kontracepcije:
Ne može se pronaći u nijednom razdoblju povijesti, nijedan crkveni dokument, nijedna teološka škola, gotovo nijedan katolički teolog koji bi nijekali, da je kontracepcija oduvijek smatrana ozbiljnim zlom. Učenje Crkve o kontracepciji nije se mijenjalo. Do 20. stoljeća, sve kršćanske Crkve imale su istovjetni stav bilo, da se radilo o pravoslavnima, anglikancima ili protestantima. Pravoslavni i danas imaju uobičajen stav o kontracepciji.
