U lakrdiji od suđenja koje je Isus trpio pred Poncijem Pilatom, došlo je do jednog kritičnog trenutku ispunjenog ironijom: gomila je izabrala da se na slobodu pusti lažni mesijanski lik i “sin oca” (doslovan prijevod imena Baraba) umjesto stvarnog Mesije i istinitog Očevog sina, Isusa Krista, Gospodina.
Verziju događaja smo čuli na Cvjetnicu iz Evanđelja po Luki, a bilježi lude povike gomile zavedena nekom vrstom đavolskog mamca: Pilat je upravo ponudio puštanje Isusa, Gospodina našega:
I povikaše svi uglas: »Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!« A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu: »Raspni, raspni ga!« On im treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju.
Ovo je, dakle, izbor koji je uvijek pred nama: izabrati lažnog, neprirodnog, svjetovnog mesiju ili istinitog, i obećanog, nebeskog Mesiju. Sotona je majstor zavodnik i otac laži.
Narod je tada pozvao na oslobađanje Barabe i inzistirao da Isus, pravi Krist, bude razapet: Smakni ga! Raspni ga!
Ovo vrijedi i danas kao što je vrijedilo kroz stoljeća. Sotona, otac laži, i dalje stvara lažne mesije koji nude lažna obećanja. Naravno, njihova obećanja nisu obične izravne laži, zato što se one ne prodaju tako lako i Sotona to zna. Umjesto toga, lažne mesije iznose poluistine ili obećanja koja nude privremeno olakšanje (umjesto trajnog ozdravljenja); Oni obećavaju brza rješenja, a ne dublje i trajno pokajanje.
Političko oslobođenje i gospodarski prosperitet imaju svoje mjesto. No, grešna nacija ne može u konačnici prevladati. Doista, blagostanje i moć samo dodatno kvare grešnu osobu ili naciju. Samo pouzdan, skroman hoda s Bogom uz pripadajuće vrline i svladavanje grešnih nagona može donijeti trajan mir.
Ipak, napasti da padnemo na lažnog mesiju i utopijske sheme traju i danas. I tako i dalje čujemo povike mnoštva u publici: “Daj nam Barabu” ili “Daj nam znanost” ili “Daj nam novu politiku”, ili “Daj nam obrazovanje.” Daj nam sve osim Isusa; On treba otići.
Opet, znanost, filozofija, obrazovanje, politika, kultura, itd. imaju svoje mjesto u našem životu. Oni nam mogu donijeti privremeno olakšanje, riješiti neku nepravdu, izliječiti neke bolesti, ili osigurati veću sigurnost; Ali ne mogu nas spasiti.
- Znanost, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Mogu vam reći koliko je daleko Zemlja od Sunca. Mogu vam reći kako rakete lete do svemira. Mogu vam reći tajne atoma. Ali ne mogu vam reći kako se popeti na nebo, ili zašto si stvoren, ili zašto nešto uopće postoji. Mogu vam reći ponešto o “što”se događa, ali ne i “zašto.” Ali ne mogu te spasiti.
- Filozofijo, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Mogu vam govoriti o najvećim idejama i razmišljanjima najvećih mislilaca. Ali te ne mogu spasiti.
- Obrazovanje, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Mogu te učiniti pametnim. Ali te ne mogu učiniti mudrim. A ne mogu te spasiti.
- Kulturo, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Ja mogu učiniti svijet ljepšim i zabavnijim mjestom iz kojeg se ide u pakao. Ali te ne mogu spasiti.
- Ekonomijo, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Mogu vas obogatiti, ali ne bogatstvom koje je važno Bogu. Ne mogu vas činiti dovoljno bogatima da bi kupili svoje spasenje. Ne mogu te spasiti.
- Politiko, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Mogu vam dati moć i pristup svjetovnoj vlasti. Mogu vam obećati utopiju, ali ne mogu je ostvariti. Ne mogu te spasiti.
- Zabavo, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Mogu vas opskrbiti s privremenim diverzijama, pa čak i hipnotizirati vas za trenutak. Ali ja se bavim maštom i snovima, a ne stvarnošću. Ne mogu vam priuštiti sretne završetke koje opisujem. Ne mogu te spasiti.
Da, Sotona nam predstavlja mnoge “Barabe”, a mnogi od nas tiho padaju na stari mamac. Možda zato što je to jednostavno rješenje, brzi fiks, obećanje jeftinih uzbuđenja s naočigled neznatnim posljedicama. Ali, to je sve hrpa laži, ili još gore, poluistina. To je sve samo ne istinsko pokajanje, samodisciplina, ili skromni hod s Bogom. Odvedite Isusa. Želimo Barabu.
Mislite da su biblijske priče zaključane u prošlosti? Razmislite još jednom. Sotona nikada ne prestaje. No, što je najžalosnije, naš zajednički krik se još uvijek prečesto čuje: “Daj nam Barabu … Raspni Isusa!“
