Kako je talijanski list Il Foglio nedavno primijetio, papa Franjo je odlučio ignorirati važnu ulogu kardinala Gerharda Müllera u pripremi konačne verzije njegove apostolske pobudnice Amoris Laetitia. Papa je čak pozvao kardinala Christopha Schönborna da službeno i predstavi njegovu pobudnicu, umjesto prefekta Kongregacije za nauk vjere.
A kada je došlo do pitanja vezanog uz dokument od strane novinara, na tiskovnoj konferencije u avionu na povratku iz Grčke, Papa se još jednom pozvao na kardinala Schönborna kada je rekao:
Preporučujem vam da pročitate prezentaciju kardinala Schönborna, koji je veliki teolog. Bio je tajnik Kongregacije za nauk vjere, te dobro poznaje nauk vjere. U tom izlaganju naći ćete odgovore na vaša pitanja.
U stvari, kardinal Schönborn nikada nije bio tajnik Kongregacije, nego samo njezin član. Zašto se papa nije referirao direktno na Müllera, koji jest prefekt Kongregacija za nauk vjere? Prema Mateo Mattuzziu, iz Il Foglio, odgovor je jasan: Müller nema puno toga za reći jer se na njegove preporuke nisu ni osvrnuli.
Da posjetimo, poznato je kako je samo nekoliko tjedana prije objavljivanja Amoris Laetitia kardinal Müller javno izjavio da odbacuje ideju po kojoj bi rastavljeni i “ponovno vjenčani” imali dopuštenje pristupiti Svetoj pričesti, rekavši da je to moguće samo ako odluče vjerno živjeti kao “brat i sestra”. Ovo je točno, nasuprot tendenciji u Franjinoj pobudnici, u kojoj se navodi da bi neki “ponovno vjenčani” parovi možda čak i morali zadržati svoje aktivne spolne odnose kako bi očuvali njihovu “bračnu” vjernost, također i zbog njihove djece, te se nudi naknadna mogućnost da neki i od tih parova imaju pristup sakramentima.
U nedavnom članku na njemačkoj web stranici Katholisches.info, obrazložen je obrazac papa Franjinog načina rada, a to je izbjegavanje savjetovanja i suradnje s konzervativnim skupinama prelata u Rimskoj kuriji. Kao primjer, navodi se slučaj funkcije kardinala Marca Ouelleta– čiji je posao kao prefekta Kongregacije za biskupe da daje preporuke o imenovanju biskupa- a sada je posve zanemaren. Časopis Journal de Montreal citira pouzdane izvore koji tvrde da postoje slučajevi u kojima Papa nije imenovao ni jednog od tri kandidata koje je Kongregacija formalno preporučila i, umjesto toga, odlučio se na potpuno druge kandidate koji nisu bili na popisu. Navedeni primjeri su imenovanja u Chicagu, Madridu, i Sydneyu. U Journal de Montreal objašnjavaju:
– Svaki put, papa je izravno izabrao kandidate s izraženim progresivnim idejama – a koji su u skladu s njegovom slikom – a prilično su daleko od one koju ima kardinal Ouellet.
Ovakav način rada je u skladu s viđenjem mnogih zabrinutih katolika koji primjećuju kako papa zaobilazi tradicionalne načine suradnje unutar Kurije te uspostavlja direktne veze oko važnih pitanja u svojoj rezidenciji Casa Santa Marta, gdje ljudi kao nadbiskup Victor Fernandez i otac Antonio Spadaro, SJ (i njegova subraće isusovci ) ulaze i izlaze, stvarajući neku vrstu kurije u sjeni.
Oni koji pokušavaju obraniti tradiciju i nepromjenjive istine Katoličke vjere će vjerojatno sada morati očekivati još veći pritisak i protivljenja. Na primjer, kardinal Gerhard Müller se već našao na udaru na službenim stranicama Njemačke biskupske konferencije, katholisch.de, gdje su njega i Kongregaciju za nauk vjere otvoreno kritizirali i prijetili mu feministički i pro-homoseksualni teolozi zbog njihovog navodnog nedostatka milosrđa, zbog “netransparentnosti”, te zbog “apsolutističkih stavova iz 16. i 17. stoljeća”. Ovi teolozi kritizirali su Müllera i Kongregaciju s eksplicitnim osvrtom na apostolsku pobudnicu Amoris Laetitia.
