Jedna anegdota s tiskovne konferencije ovog tjedna možda najbolje pokazuje apsurdnost rasprava koje se ovih dana odvijaju u Rimu.
Dakle, na jednoj tiskovnoj konferenciji razgovaralo se o šteti koju rudarska i druga “ekstraktivna” industrija nanose amazonskom okolišu. U toj mjeri da je jedan novinar, isusovac o. Thomas Reese pitao ne bi li Crkva trebala iskoristiti ovaj “poučni trenutak” te odustati od korištenja zlatnih sakramentalnih posuda za mise te odbijati vjenčanja na kojima parovi razmjenjuju zlatno prstenje ili “krvave” dijamante. Inače, iako dolazi iz liberalnih krugova (ovdje i ovdje), otac Reese je ugledan novinar, bivši glavni urednik isusovačkog časopisa America, a danas urednik u Religion News Service.
Ovaj komentar odražava opću atmosferu rasprava o raznim pitanjima ovih dana u Rimu. Sve se čini moguće. Prisutan je opći radikalizam koji mnogi od nas nisu vidjeli još od 1960-ih. Dakle, s jedne strane postoje napori da se povuku oštre i autoritarne mjere zbog eksploatacije zlata i dijamanata i drugih pitanja vezanih uz politiku zaštite okoliša, te s druge strane neograničene, nedefinirane granice kad je u pitaju poštivanje bogova i božica naroda, kao da su okolišni ciljevi i međureligijski dijalog doista stvar Evanđelja odnosno prenošenje božanske objave.
Čudno, ali barem iz onoga što se može saznati iz izvješća iz malih krugova u kojima se raspravlja o određenim prijedlozima, među biskupima ne postoji baš jasno stajališta o oženjenim svećenicima za područje Amazonije, a kamoli o ženskom đakonatu, što se donekle moglo i predvidjeti.
