Postoji scena negdje u sredini Gospodara prstenova u kojoj se čini kako je misija poduzeta radi uništenja zlog, svemoćnog prstena krajnje beznadna. Tama i opasnost okružili su i progonili Froda, malog hobita koji je dobio misiju uništiti prsten, čim je kročio iz Shirea, ostavivši za sobom idiličan i siguran dom kako bi krenuo u nepozanto.
Upravo ovu scenu je nadbiskup Charles Chaput predočio studentima dok im je govorio o njihovom pozivu i svrsi njihova života.
U trenutku očaja, primijetio je Chaput, Frodo se okreće svom najvjernijem prijatelju, Samwise Gamgeeu, hobitu koji odbija napustiti Froda te ga pita vrijedi li uopće nastaviti s naizgled nemogućom misijom.
Sam kaže: “Zato što ima nešto dobro u ovom svijetu, moj Frodo i za to se vrijedi boriti!”
No, kao što hobiti nisu ostali u Shireu, Chaput je primijetio da su i kršćani također pozvani na izlazak iz svojih domova i mjesta formacije kako bi se uključili u svijet i širili Evanđelje.
“Došao je dan kada su (hobiti) pozvani na izlazak iz svojih domova i u veliki rat između dobra i zla za dušu cijelog svijeta – rat u kojem igraju odlučujuću ulogu, upravo zato što su mali i tako naizgled nevažni”, rekao je.
No, vanjski svijet očajnički treba preobrazbu, istaknuo je Chaput, uključujući i samu Katoličku Crkvu iznutra.
Zbog nedavnih skandala seksualnog zlostavljanja u Crkvi može nam se činiti da živimo u vrlo mračnim vremenima, rekao je.
“Puno jako dobrih ljudi ljuti se na svoje vođe u Crkvi zbog skandala zlostavljanja, i to s pravom. Ne želim umanjiti taj gnjev jer nam je potreban; ima zdrave i pravedne korijene”, rekao je.
Ali pravi odgovor na taj pravedni bijes nije otrovna ljutnja, nego odgovor poniznosti i ljubavi koja pročišćuje kako pojedinca tako i Crkvu, rekao je, baš poput Svete Katarine Sienske, koja je svojom svetošću i upornošću uvjerila Papu da se vratiti u Rim.
“Bog nas sve poziva ne samo da obnovimo lice Zemlje njegovim Duhom, nego da obnovimo srce Crkve svojim životima; da ju iznova učinimo mladom i lijepom, tako da sjaji svojom ljubavlju prema svijetu. To je naš zadatak. To je naš poziv. To je poziv – poziv od Boga na kojem je upisano naše ime.”
Bog također poziva neke da budu radikalni svjedoci svetosti u svećenstvu ili posvećenom vjerskom životu, rekao je.
“Redovnici su živi svjedoci radikalnog obraćenja i radikalne ljubavi; konstantan dokaz da su Blaženstva više od samo lijepih ideala, ona su put do nove i bolje vrste života”, dodao je.
A svećenici imaju privilegiju držati Boga Stvoritelja u svojim rukama. Bez svećenika nema Euharistije. Bez Euharistije nema Crkve. I bez Crkve kao žive i organizirane zajednice, nema prisutnosti Isusa Krista u svijetu.”
Ključ za pronalaženje nečijeg poziva i svrhe u životu su tišina i molitva, koje omogućuju prostor za Božji glas, rekao je.
“Stvaranje vremena za tišinu i molitvu trebala bi za sve nas biti glavna korizmena praksa- ali posebno za one koji traže Božju volju za svoj život.”
Dakle, umjesto da se žale na činjenicu da su vremena loša, nadbiskup Chaput je zamolio studente da zapamte kako žive u ovom vremenu s razlogom, i mogu svojom svetošću i svjedočenjem svog života preoblikovati vrijeme.
“Kao biskup, sveti Augustin je živio u vrijeme kada se činilo da se cijeli svijet raspada, a sama Crkva se borila s gorkim teološkim podjelama. Ali kad god bi se ljudi žalili na tamu vremena, podsjetio bi ih da su vremena nastala odlukama i postupcima ljudi koji u njemu žive“, rekao je.
“Ima nešto dobro u ovom svijetu i za to se vrijedi boriti!”, ponovio je Chaput, ponovno se prisjećajući Gospodara prstenova. “To je prilično dobar opis poziva koji Bog traži od svakoga od nas.”
