O Imakulato!
Među milozvučnim glasovima, uz miomiris svijeća, koji se na današnji dan uzdizao s Tvojih oltara, Imakulato, čula si kucaje i titraje tolikih razjedinjenih srdaca, toliko satrvenih lica. K tebi, Majko, upiru svoje oči tolika siročad i udovice, Tebi i od Tebe, od Tvoga nevinog srca, koje je jedino kadro ganuti milosrđe Božje i zaustaviti ruku, da spusti palicu pravde i da nanovo pogleda na nas očima milosrđa. Tvoja nevinost odjekuje kroz vjekove. Sva si lijepa! Milosti puna. Bogočovjek je centar svega stvorenja, A ti si uz njega. Ne možemo Te rastaviti… Među tolikim glasovima, Majko, čula si i moje glasove. Možda neskladne, natrušene (?) tolikim nesavršenostima, bez mirisa. Ne gledaj na nesavršenosti, već pogledaj na slugu svoga, na posinka nevrijednog, kojemu toliko tog treba. Upravo sada kad se približava čas da se uspnem na oltar Svevišnjeg, o Imakulato!
(8. XII. 1942)
Iz dnevnika fra Celestin Tomića, pisano za vrijeme studija u Rimu, dva tjedna prije svećeničkog ređenja.
A godinu dana kasnije o. Celestin dodaje:
Prvorođenac Te obdario najljepšim darom kojim Bog može obdariti svoje stvorenje. Immaculata! Bez sjenke grijeha, čista poput sunca, lijepa kao mjesec. A što Ti ja mogu dati, čime Te ja mogu obdariti, kakvim imenom da Te nazovem? Ja, drugorođenac. Ruke su moje, Majko, pune prašine, srce je moje razdvojeno, i znaj da što Ti dajem, što mogu, u molitvama, i one su rastresene, ruže uvenule, prljave i zgažene. Ali, primi Majko i to. I ne gledaj na njih, već više na onoga koji to daje, kako je potreban Tvoje pomoći. Daj da Te častim čist među čistim anđelima, revan među vatrenim apostolima, poput serafa među bijelim četama mučenika.
8.XII. 1943
o. Celestin Tomić; Moj Dnevnik (1941. 1944.)– skroviti život o. Celestina (Veritas, rujan 2016)
***
Fra Celestin Tomić (1917.-2006.) bio je doktor teologije, vrsni bibličar, dugogodišnji teološki profesor, pisac brojnih biblijskih knjiga.
Celestin Tomić potječe iz brojne obitelji viških težaka, koja je narodu i vjeri dala trinaestoro djece. Dinko Bruno rođen je 6. listopada 1917. kao posljednje i najmlađe dijete. Nakon školovanja u rodnom Visu, milost ga je Božja, kako je sam isticao, pozvala u red franjevaca konventulaca, čije je fratre upoznao kao mladi dječak koji je redovito dolazio ministrirati u samostanskoj crkvi sv. Jere na viškom poluotoku Prirovo.
Celestin je za vrijeme bogoslovnog studija u rimskom kolegiju sv. Bonaventure Reda franjevaca konventualaca u Rimu vodio svoj duhovni dnevnik ( u razdoblju od 1941. do 1944.). Mladi Celestin svoj dnevnik počinje pisati upravo na blagdan Imakulate 1941. godine. S Marijom započinje svoje bilješke, a gotovo svaki dnevni zapis završava obraćenjem Božjoj Majci, posebno u otajstvu Bezgrešnog srca Marijina.
