Inspirativni poziv na borbu tijekom mračnog i izazovnog vremena

Austin Ruse je napisao korisnu knjigu naziva Pod opsadom: Nema ljepšeg vremena za vjernog katolika, koja opisuje zla našeg doba i što možemo učiniti da im se suprotstavimo.

Katolik se lako može osjećati obeshrabrenim u naše vrijeme. Kultura se odlučno okrenula protiv kršćanskih vrijednosti i pokazuje znakove stalnog pogoršanja. U tome kontekstu, nova knjiga Austina Rusea, pod naslovom Pod opsadom: Nema ljepšeg vremena za vjernog katolika, inspirativan je poziv na borbu.

Ruse tvrdi da bi nam trebalo biti drago što živimo u tako teškim vremenima zbog mogućnosti da postanemo sveci. Ruse rezimira tezu svoje knjige na sljedeći način:

„Bog je u svojoj velikoj providnosti dopustio da veliko zlo dođe na našu zemlju. Ali On nas je isto tako poslao, u svojoj velikoj providnosti, da učinimo nešto po tom pitanju. To je čast, koju bismo trebali prihvatiti. Ne smijemo prihvatiti da je situacija izgubljena; ne bismo se trebali skrivati i čekati bolje dane. Mi smo Gospodnje ruke i noge na ovoj zemlji, a bolji dani ovise o nama. Moramo se boriti protiv onih koji su sada smješteni u vladi, akademiji, korporacijama, medijima, Hollywoodu. Moramo preuzeti odgovornost s radošću u srcu znajući da je to misija koju nam je On dao“.

Međutim, ako se želimo uključiti u ovu titansku bitku, moramo razumjeti prirodu zla s kojim se suočavamo. Ruse daje mračnu sliku stanja našeg vremena. Jedno od glavnih zala je „transrodnost“, koju Ruse opisuje na sljedeći način:

„U osnovi postoji ideja da su Bog ili priroda pogriješili s nekim ljudima i dali im pogrešne reproduktivne organe. Ali povrh toga je potvrđena tvrdnja da neuspjeh zapravo nije Božji ili prirodni, već naš jer nismo uspjeli opaziti ove neobične dugine boje“.

Transrodni pokret sve je više usmjeren na djecu, a klinike spolno zbunjenim adolescentima blokiraju pubertet operacijama i drugim lijekovima koji mijenjaju tijelo (fizionomiju). U nekim američkim saveznim državama novac poreznih obveznika sada financira operacije promjene spola za osobe mlađe od petnaest godina. Ruse navodi posebno tragični slučaj šestogodišnjeg dječaka Jamesa Youngera kojega je majka prisiljavala da nosi haljine kao djevojčica po imenu Luna:

„Kada je s ocem, James je dječak. Bira odjeću i igračke za dječake. Ali majka ima skrbništvo, pa je Jamesa gurnula prema lijekovima koji blokiraju razvoj u pubertetu, to su hormoni za promjenu spola i možda će ići na operaciju. Dječakov otac je otišao na sud boriti se protiv onoga što se događa s njegovim sinom. No, sud se priklonio majci. Sada otac prema odluci suda mora svog sina nazivati kćerkom i koristiti njegovo žensko ime. Ako odbije, izgubit će svaki kontakt sa sinom“.

Seksualni odgoj i pornografija su isto tako postali veliki problemi. Ruse opisuje kako njegov vlastiti školski odbor u okrugu Fairfax u državi Virginiji “zahtijeva od djece da prođu osamdeset sati seksualnog odgoja“:

„Učenici šestih razreda imaju predavanja o „seksualnim partnerima“. Učenici sedmih razreda imaju predavanja o „analnom seksu“. Učenici osmih razreda podvrgnuti su učenju dvadeset i dvije reference o „analnom seksu“ i dvadeset referenci o „oralnom seksu“. Učenici desetih razreda uče o promicanju pobačaja i o tome kako doći do njih, a da to ne kažu roditeljima“.

Primjerice, pornografska web stranica poznata kao MindGeek zarađuje više novca od Netflixa i ima veću popularnost od Facebooka ili Amazona.

Dolazimo i do pobačaja. Iako je došlo do masovnog povećanja broja Amerikanaca/ki koji sebe opisuju kao pro-life, izjednačujući se u broju s onima koji sebe nazivaju pro-choice, a državna zakonodavstva donijela su više od dvjesto paragrafa pro-life zakona, ipak je u interesnim skupinama za pobačaj došlo do “pretvaranja“ kako su „za izbor (pro-choice), ali ne i za pobačaj“. Udruženja poput Shout Your Aortus sada otvoreno slave tu praksu, a Nacionalni ženski pravni centar opisuje pobačaj kao „čin ljubavi, suosjećanja, iscjeljenja i nesebičnosti“.

Nova religija

Ruse prati razvoj onoga što je poznato kao američki „zid odvojenosti“ između crkve i države. U američkim terminima, sekularizam je označavao vjeru u vjerski pluralizam, ali danas je počeo označavati postojanje bez religije. Šezdesetih godina prošloga stoljeća Vrhovni sud je nametnuo ovaj potonji oblik sekularizma Americi, zabranivši molitvu i čitanje Biblije u javnim školama. Potonje odluke Vrhovnog suda uvrstile su kontracepciju, pobačaj, sodomiju i istospolne brakove kao ustavna prava.

Broj Amerikanaca koji sebe opisuju kao kršćane se smanjio sa devedeset posto na šezdeset posto od 70-ih, a dramatično je porastao broj onih koji se izjašnjavaju da su areligiozni (sa sedam posto na dvadeset i dva posto). Ipak, Ruse tvrdi da mi zapravo ne živimo u sekularnom dobu i da su čak i „ne-konfesionalni“ ljudi duboko religiozni. Praksa poput joge i koncepti poput „wellnessa“ poprimili su religiozno značenje. Zabilježen je masivan porast vjere u reinkarnaciju, ‘duhovnu energiju’ u fizičkim stvarima, vidovnjake i astrologiju. Jedno istraživanje pokazalo je da je čarobnjaštvo najbrže rastuća američka religija. Tijekom saslušanja Brett Kavanagha okupila se skupina vještica koje su bacile čine na njega, a deset tisuća ljudi se registriralo za događaj pod nazivom „začaraj Kavanagha“.

Iako je pad kršćanstva doveo do porasta okultne i new age duhovnosti, nova svjetovna religija koju Ruse naziva „državnom crkvom“ je dogmatična i netolerantna kao i svaka druga. Jedna od njezinih glavnih dogmi je usmjerena prema pravima LGBT osoba, dok se neslaganjem s njima riskira osobnu i profesionalnu isključenost iz društva. Program LGBT udruga je prodro u svako područje života, od obrazovanja do vojske i korporacija. LGBT pokret masovno podržavaju bogate korporacije. Čak deset posto najviših rukovodilaca banke JP Morgan Chase se definira pripadnicima LGBT-a. Pokret se infiltrirao u odjele ljudskih resursa glavnih korporacija i koriste njihova filantropska oružja koja doniraju stotine milijuna dolara za tu svrhu. Ruse opisuje kako su velike korporacije postale sugovornice vodeće LGBT organizacije, a to je Human Rights Campaign (HRC):

„Kada LGBT udruge namignu, onda se korporativna Amerika nasmiješi. Više od tisuću korporacija dobrovoljno je sudjelovalo u upitniku organizacije Human Rights Campaign, uključujući gotovo sve američke tvrtke s popisa Fortune 500. Devedeset i jedan posto tvrtki iz popisa Fortune 500 ima zaštitu rodnog identiteta navedenu u njihovim politikama nediskriminacije, a devedeset i osam posto tih tvrtki (korporacija) nudi zaštitu kod promjene spola. Čak, 686 korporacija izvještava o tome, ili šezdeset i četiri posto ukupnog broja korporacija je postiglo rezultat od sto posto na upitniku“.

Ruse pita:

„Što će se dogoditi kada sve korporacije u Americi dobiju stopostotni rezultat na indeksu jednakosti Human Rights Campaign? Hoće li se organizatori mirno vratiti svojim životima? Vjerojatno neće. Moć je atraktivna, a uvijek se može isprazniti više džepova i uznemiriti više heretika. Human Rights Campaign posjeduje spektakularnu zgradu u centru Washingtona, samo nekoliko kvartova od Bijele kuće. Godišnje zarade pedeset milijuna dolara. Ovaj homoseksualni novac ne raste na drveću. Nastao je strahom pojedinaca i velikih korporacija koji su prvotno plaćali zaštitu radi mira, ali sada su iskreno predani homoseksualnoj agendi“.

Da bi izbjegli suprotstavljanje cenzorima nove religije, mnogi se ljudi jednostavno samo cenzuriraju. Samocenzura je postala posebno snažna u sveučilišnim kampusima iz kojih često potječu loše ideje. Ruse navodi rezultate studije o samocenzuri na jednom sveučilištu:

„Istraživači su 2019. proučavali slobodu izražavanja na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu. Pitali su studente koliko su puta tijekom semestra zadržali za sebe osobno mišljenje vezano za nastavu jer su bili zabrinuti zbog posljedica izražavanja svoga mišljenja. Iznenađujuće su otkrili da se čak dvadeset i tri posto samo-identificiranih liberala samo-cenzuriralo; dok se šezdeset i osam posto samo-identificiranih konzervativaca samo-cenzuriralo“.

Prihvaćanje izazova

Ipak, usprkos tolikim strašnim problemima koji pogađaju naše društvo, Ruse tvrdi da je danas sjajno vrijeme za život. Živimo u jednoj od najvećih rasprava svih vremena, one koja se tiče same naravi ljudske osobe. Ruse vjeruje da bismo se trebali osjećati privilegirano što živimo u vremenu ove rasprave jer buduće će nas generacije pitati što smo učinili.

Ruse smatra da postoje tri zapreke nasuprot odlučnog djelovanja: strah, nostalgija i zabava. Stalna su iskušenja da se sakrijemo od opasnosti, da čeznemo za vremenom koje je davno prošlo ili da se upuštamo u duge i besmislene argumente o oblicima društva koja bismo željeli vidjeti realizirane, ali za koje je vrlo vjerojatno da se neće ostvariti. Napokon, postoji sklonost da se izgubimo u zabavi, društvenim mrežama i drugim bjegovima od stvarnosti.

Ruse vjeruje da bismo trebali uzeti u obzir činjenicu da Crkva nikada nije radila kompromise u vezi braka i obitelji. On navodi sljedeće:

„Razmotrite… pobačaj, kontracepcija i seksualna izopačenost sakramenti su seksualne ljevice, a sada i uspostavljeni od državne crkve. Katolička crkva se svemu tome protivi“.

Sjedinjene Američke Države imaju nekoliko izvrsnih katoličkih izdavačkih kuća, televizijskih kuća, radio stanica i sveučilišta. Iako se smanjio broj zvanja, ona su se povećala u tradicionalnim kongregacijama, kao što su Svećeničko bratstvo svetog Petra i Institut Krista Kralja. Mnogi redovi časnih sestara koji zadržavaju tradicionalnost i vjerni su katoličkom učenju imaju mnogo zvanja.

Ruse daje praktične prijedloge o tome što katolik može učiniti da se suprotstavi dominantnoj kulturi. Kaže da katolici ne bi trebali govoriti neprijateljskim jezikom, na primjer, izbjegavajući riječi poput „roda“ i umjesto toga koriste riječ „spol“. Mogu donirati ili pomoći pro-life ili pro-obiteljskim udrugama, te prijateljima i obitelji reći svoje stavove i ukloniti svoju djecu iz javnih škola te objasniti poznanicima zašto su to učinili.

Ovo je nadasve korisna knjiga u opisu zala našega vremena i onoga što mi možemo učiniti da im se suprotstavimo.

Izvor