Intervju kardinala Burkea za francuski Le Figaro.
Može li kardinal biti u nesuglasju s Papom?
Kardinal Burke –„Svakako je moguće da kardinal bude u nesuglasju s Papom po pitanjima procedure ili oko pastoralnih pitanja. No, s druge strane, nemoguće je da postoji razilaženje po pitanju nauka i discipline Crkve. To znači, dakle, da kardinal, u određenim situacijama, ima dužnost reći papi što doista misli. Očito, uvijek se mora izraziti na uljudan način, jer papa obnaša Petrovu službu. Ali, ako papa ima kardinale oko sebe, onda je to upravo zato da bi mu davali savjete.”
Je li se previše značaja dalo razlikama uočenim tijekom Sinode o obitelji?
“Ono što je čudno u tom dosjeu o razvedenima i ponovno vjenčanim vjernicima je da su oni koji su se pozvali i podržali ono što Latinska Crkva oduvijek uči- optuženi da su protiv Svetog Oca, da nisu u skladu s Crkvom … To je nevjerojatno! S druge strane, Crkva je oduvijek poznavala teološke rasprave i snažne sukobe u kojima su teolozi i kardinali davali svoje mišljenje. Dakle ako sam ja objavio, zajedno s drugim kardinalima, studiju o ovoj temi gdje smo izrazili svoje mišljenje, bilo je to u duhu pružanja prave teološke rasprave kako bi se došlo do istine.“
Jeste li šokirani onime što se dogodilo na Sinodi?
“Sinoda je bila teško iskustvo. Postojala je linija, ona od kardinal Kaspera, mogli bismo reći, iza koje su se postrojili oni koji su držali u svojim rukama smjer prema kojem je Sinoda trebala krenuti. U stvari, činilo se da je prvotni dokument [relatio post disceptationem] već napisan prije intervencije sinodskih otaca! I to prema jednoj liniji, u korist pozicije kardinala Kaspera… Također je uvedeno pitanje homoseksualaca, što nema nikakve veze s pitanjem braka, ne bili se tu pronašli pozitivni elementi. Još jedna vrlo zabrinjavajuća točka: prvotni dokument nije upućivao na Sveto pismu, ni na tradiciju Crkve, ni za nauk Ivana Pavla II. o bračnoj ljubavi. Zato je bio vrlo odbojan. Kao i činjenica da su u završnom izvješću sačuvane stavke o homoseksualnosti i rastavljenim vjernicima koji međutim nisu bili usvojeni od potrebne većine biskupa.“
Što je sve stavljeno na kocku u ovom sporu?
“U doba punom zbunjenosti, kao što je slučaj s teorijom ravnopravnosti, treba nam nauk Crkve o braku. Pa ipak, umjesto toga guramo u smjeru primanja pričesti za razvedene i ponovno vjenčane osobe. A da ne spominjem tu opsesiju za olakšanjem postupka poništenja braka. Sve će to dovesti do svojevrsnog de facto “katoličkog razvoda”, pa tako i do slabljenja nerazrješivosti braka. Međutim, Crkva mora braniti brak, a ne ga oslabiti. Nerazrješivost braka nije pokora, ni patnja. To je velika ljepota za one koji ga žive, to je izvor radosti. Stoga sam jako zabrinut, i pozivam sve katolike, laike, svećenike i biskupe, da se uključe, od sada do nadolazeće Sinode, kako bi se istaknula istina o braku.”
