Novinar: Gospodine Seewald, u povodu objave imena novih kardinala i budućeg prefekta Dikasterija za nauk vjere Der Spiegel je objavio naslov „Papa Franjo je uklonio Benediktovu ostavštinu“. Frankfurter Rundschau je objavio članak „Franjo konačno prekida s naslijeđem Benedikta XVI.“. Jesu li Vas iznenadili naslovi?
Seewald: Ne baš. S jedne strane, naslovi odgovaraju željama mainstream medija; a s druge strane, moglo se primijetiti da se kurs pape Franje s godinama sve više radikalizira, ili da kažemo: razotkriva. Ako se zaslužni suradnik poput nadbiskupa Georga Gänsweina protjera iz Vatikana i istodobno za prefekta Dikasterija za nauk vjere postavi štićenik čija se prikladnost za najvažniju službu u Katoličkoj Crkvi čini upitnom, to je već najava.
Budući šef Dikasterija za nauk vjere, Argentinac Victor Fernández, definirao je svoju buduću zadaću tvrdnjom da će „skladan rast sačuvati kršćanski nauk učinkovitije od bilo kojeg mehanizma kontrole“.
Seewald: To zvuči ne samo nejasno, nego i potpuno groteskno s obzirom na dramatičnu krizu Crkve na Zapadu. Treba malo razmisliti zašto papa Franjo istodobno izjavljuje da je Dikasterij u prošlosti “koristio nemoralne metode“. Kako to ne shvatiti kao aluziju na bivšega predstojnika (Josepha Ratzingera)? Kao i pokušaj legitimizacije promjene kursa.
U svojoj posljednjoj knjizi, „Benediktova ostavština“, navodite riječi hvale Franje za prethodnika. Hvalio ga je kao „velikog papu“, točnije Franjo je rekao da je Benedikt XVI. bio „velik po snazi svoje inteligencije, po doprinosu teologiji, po svojoj ljubavi prema Crkvi i ljudima, po svojim vrlinama i po vjeri“.
Seewald: Bio sam time jako dirnut. Nema upućenog kršćanina koji u Ratzingeru ne bi prepoznao jednog od najvažnijih teologa na Katedri sv. Petra. Danas se, međutim, valja zapitati je li Bergogliovo priznanje samo sadržavalo isprazne riječi. Svi se sjećamo toplih riječi Ratzingera na requiemu (misi zadušnici) za Ivana Pavla II., riječi koje su dirnule u srce, koje su govorile o kršćanskoj ljubavi, o poštovanju. Ali nitko se ne sjeća Bergogliovih riječi na misi zadušnici za Benedikta XVI. Bile su hladne kao i cijela ceremonija, koja nije mogla biti dovoljno kratka da se izbjegne odavanje počasti prethodniku.
Što to znači?
Seewald: Vrlo jednostavno. Ako ste ozbiljni, onda nastojite njegovati i koristiti naslijeđe velikog pape, a ne ga zanemarivati. Benedikt XVI. je dao primjer promičući ostavštinu svoga prethodnika. Istaknuo je važnost kontinuiteta i velike tradicije Katoličke Crkve, ne zatvarajući se pritom za novotarije. Franjo, s druge strane, želi prekinuti kontinuitet. A time i doktrinarnu tradiciju Crkve.
Ali ne postoji li uvijek potreba za promjenom, za napretkom?
Seewald: Crkva je na putu. Ali ne živi samo za sebe. To nije bezoblična masa koja se može oblikovati prema ukusu dotičnog vodstva. Za Ratzingera, obnova je ležala u ponovnom otkrivanju temeljne nadležnosti Crkve – kako bi zatim ponovno postala izvor koji je društvu potreban da ne bi duhovno, moralno i mentalno stagnirali. Reforma znači sačuvati tradiciju u obnovi, obnoviti Crkvu u očuvanju tradicije, kako bi se svjedočanstvo vjere s novom jasnoćom unijelo u tamu svijeta. Potraga za onim što je suvremeno nikada ne bi smjela dovesti do napuštanja onoga što je istinito.
I to je danas drugačije?
Seewald: Može se dobiti takav dojam. Imenovanje budućeg prefekta Dikasterija za nauk vjere značajno izražava što naslovi citirani na početku znače pod uništavanjem Benediktove ostavštine. Dok je Franjo prvom prilikom odbacio kardinala Müllera, kojeg je imenovao Benedikt XVI., sada na dužnost postavlja nekoga koji je bio njegov dugogodišnji (argentinski) pomoćnik, koji je odmah najavio svojevrsno uništenje tradicije. Želi promijeniti Katekizam Katoličke Crkve, relativizirati biblijske navode, celibat staviti na raspravu.
Mnogi smatraju mons. Victora Fernándeza piscem papinih enciklika.
Seewald: Da, piše govore koji su često sasvim besmisleni, ali je također jedan od autora kontroverzne enciklike „Amoris Laetitia“. Njegova djela su kritičari opisali kao nečitljiva, a stručnjaci smatraju da graniče s krivovjerjem.
