Paix Liturgique: Eminencijo, do sada smo objavili sedam istraživačkih članaka o američkom katoličanstvu i u osmom smo istražili utjecaj tradicionalne mise (u Sjedinjenim Američkim Državama). Ukratko, što nam možete reći o američkom katolicizmu?
Kardinal Raymond Leo Burke: „Amerikanci su u većoj mjeri (uglavnom) religiozan narod. Općenito govoreći, u Americi vlada velika religijska gorljivost, i u tome se kontekstu nalaze i katolici, jer postoji vrlo snažna svijest o pripadnosti Crkvi, koja se očituje (ili se barem do sada manifestirala) kroz stvarnu tjednu praksu pohađanja bogoslužja“.
Paix Liturgique: Mislite li da postoji posebna karizma koja je specifična za američko katoličanstvo?
Kardinal Raymond Leo Burke: „Amerikanci imaju stvarni osjećaj za praktičnost i sposobnost organizacije. Te se karakteristike nalaze i kod američkih katolika, a posebno među onima koji su povezani s izvanrednim oblikom misnog slavlja. To dokazuju njihov talent za traženja rješenja za probleme za koje bi drugi čekali da se sami riješe. Koliko sam samo puta vidio vjernike čiji su pastiri bili rezervirani ili neprijateljski raspoloženi prema njihovom zahtjevu, kako nastoje pronaći rješenja, ponekad stotinama kilometara daleko od svojih domova.
Kardinal Caffarra mi je jednom rekao o situaciji u Europi: „Američki katolici su se i dalje spremni boriti za svoju vjeru i svoju Crkvu te za obranu života. Morate i dalje biti takvi da biste nama dali snage, hrabrosti i pokazali primjerom da i mi možemo učiniti isto!“.
Paix Liturgique: Istraživanje, tj. anketa koje smo obavili pokazuje nam da je broj (prakticirajućih) američkih katolika koji poznaju Motuproprijo preko 72 posto, što je vrlo važno.
Kardinal Raymond Leo Burke: „Rekao bih da u Sjedinjenim Američkim Državama postoji prilično velika svijest o dva valjana oblika obreda mise. To objašnjavam činjenicom da je, kada je 2007. objavljen Motuproprijo Summorum Pontificum, ovaj dokument široko predstavljen i komentiran u medijima. Uz to, u Sjedinjenim Američkim Državama postoji mnogo katoličkih internetskih portala s vrlo velikim brojem pratitelja. Mislim na internetske portale Rorate Cœli, Father Z ili OnePeterFive. Ovi vrlo aktivni portali su jako naklonjeni tradicionalnoj liturgiji te su imali veliku važnost u popularizaciji stare liturgije čak i izvan „tradicionalističkih“ krugova. Stoga me ne čudi da je 72% (prakticirajućih) američkih katolika svjesno postojanja Motuproprija Summorum Pontificum“.
Paix Liturgique: Anketa isto tako ukazuje na to da među američkim katolicima mnogi cijene usus antiquior (drevna uporaba) jer ima više od 41% katolika koji bi izvanredni oblik voljeli pohađati i prakticirati svaki tjedan kad bi se on slavio u njihovim župama.
Kardinal Raymond Leo Burke: „Prema mome iskustvu, u Sjedinjenim Državama postoji velika otvorenost u korist klasične mise. Jednog dana mi je jedan talijanski kardinal rekao nešto što je vezano uz izvanrednu formu mise: „Prepustite ovo Francuzima i Amerikancima, jer Talijani nisu previše zainteresirani“. Uz ovo sam dužan napomenuti da su Amerikanci stvarno znatiželjni i zainteresirani za tradicionalnu liturgiju. Francuzi su se najsnažnije usprotivili nepoželjnim reformama, dok su Amerikanci zadovoljni tek kada stvari odrade na terenu i rezultati su tu“.
Paix Liturgique: Kakva je bila uloga episkopata u ponovnom otkrivanju klasične liturgije?
Kardinal Raymond Leo Burke: „Postoje, naravno, prelati koji nisu zagovaratelji usus antiquior (drevne uporabe), ali postoje biskupi u Sjedinjenim Američkim Državama koji su odigrali glavnu ulogu u promicanju i dobrom poznavanju klasične liturgije. Danas napose mislim na mons. Samplea i mons. Cordileonea. Isto tako ima mnogo biskupa koji slave usus antiquior kada ih se to zatraži jer je, u cjelini, većina pastira htjela afirmativno odgovoriti na zahtjeve vjernika koji su željeli prisustvovati tradicionalnoj liturgiji“.
Paix Liturgique: Je li to zato što su američki biskupi više pragmatični nego što su „dogmatični“?
Kardinal Raymond Leo Burke: „Bez sumnje je očito da su američki prelati manje „dogmatični“ i pragmatičniji od svojih europskih kolega jer ih stvarnost i raznolikost američkog stanovništva na to pozivaju. Gotovo svaki biskup u svojoj biskupiji (u Sjedinjenim Američkim Državama) ima zajednice iz mnogih zemalja: Talijane, Poljake, ali i Ukrajince, a sada i mnogo Hispanoamerikanaca. Svaka od ovih zajednica ima svoju liturgijsku praksu; isto tako kada se biskup susretne sa zahtjevom za usus antiquior, to mu se ne čini stranijim od zahtjeva koji bi kod njega za liturgiju postavili Ukrajinci ili Orijentalci… Upravo ta raznolikost američkog stanovništva spriječava biskupa od želje da uspostavi jedinstvo svoje biskupije na kulturnome ili liturgijskome jedinstvu … To je omogućilo velika otvaranja i upotrebu usus antiquior, dok su u Europi pastiri često usmjereni na očigledno jedinstvo naroda (koje bi trebalo biti homogeno), što, štoviše, više nije moguće čak ni u Europi, gdje postoje mnoge zajednice koje ne pripadaju homogenoj zajednici; mislim na brojne Filipince koji žive u Italiji, ali i na brojne Portugalce koji žive diljem Francuske i Europe. Po tome je Katolička crkva u Americi proročka, dok europska Crkva to tek treba biti“.
Zašto se mnogi američki katolici okreću izvanrednoj formi liturgijskih slavlja?
Kardinal Raymond Leo Burke: „Za starije katolike se čini jasnim da imaju radost što ponovno otkrivaju katolički identitet svoga djetinjstva koji je gotovo potpuno nestao u postkoncilskim pokretima. Treba istaknuti da je primjena koncilskih reformi bila vrlo brutalna u Sjedinjenim Američkim Državama uništavanjem svetišta i nasilnim promjena svega što je prije bilo učinjeno…“.
Paix Liturgique: Kako objašnjavate da kod mnogih mladih katolika postoji želja za tradicionalnom liturgijom?
Kardinal Raymond Leo Burke: „Mladi od početka svog života imaju priliku svjedočiti devastacije sekularne kulture u svim domenama života. U obiteljima, s rastom razvoda, razvojem i banalizacijom svih oblika nemorala, uništavanjem samog života zakonima o pobačaju. Sve su ih ove stvari skandalizirale i nažalost uobičajena liturgija postaje previše ljudska, te nije uspjela odgovoriti na njihova pitanja i razočarala ih je sa svojim prečesto „mlakim“ učenjima. Mladi to ne traže. Oni žele oblik bogoslužja u kojemu je očito da je glavni akter sam Krist i gdje je ono što ih se uči odgovor na izazove sekularizacije. Iz toga su se razloga mnogi mladi ljudi ili mlade obitelji okrenule prema usus antiquior“.
Paix Liturgique: Papa Franjo je rekao (2017.) češkim biskupima koji su ga ispitivali o zanimanju određenih grupa vjernika za tradicionalnu misu sljedeće riječi „pustite ih na miru, to je moda koja će proći“. Što mislite o tome?
Kardinal Raymond Leo Burke: „Jasno je da je klasični oblik forma mise koji je Crkva preuzela prije četrnaest stoljeća, još od svetog pape Grgura Velikog. Ovaj oblik posjeduje cjelovitost, ljepotu i koherentnost koji je suštinski jednak katoličkoj vjeri koja se uči od početka. Zbog toga su svi vjernici tijekom četrnaest stoljeća cijenili njezino bogatstvo i ljepotu jer se na njihovu vjeru odgovaralo liturgijom iz koje su crpli snagu i milosti da vode svoj kršćanski život. Primijetit ćete da je od trenutka kada su svećenici i vjernici dobili dopuštenje da iznova žive svoju vjeru u duhu tradicije usus antique, to isto oduševljenje bilo prihvaćeno od ljudi i zajednice širom svijeta koji su bili sretni da mogu ponovno otkriti ili pronaći autentičnu katoličku liturgiju“.
Paix Liturgique: I zaključno, što je danas najveći problem američkog katoličanstva?
Kardinal Raymond Leo Burke: „Već je pola stoljeća prošlo od kada je prenošenje vjere djelomično ili u potpunosti prekinuto katehezama koje nisu bile katoličke ili nedovoljno katoličke. To je stvorilo generacije slabih vjernika zbunjenih uvjerenja koji još uvijek ne vide važnost velikih moralnih ili vjerskih pitanja. Ali upravo je taj nedostatak mnogim mladim ljudima dao želju da prodube svoju vjeru, a mnogim bogoslovima i mladim svećenicima želju da se vrate na temelje vjere. Mogli biste se iznenaditi kada saznate broj mladih svećenika koji me svake godine zamole da im posvetim kalež prije slavlja njihove prve mise, a većina njih ne dolazi iz tradicionalnog svijeta. Za mene je to velika radost i razlog nade u budućnost Crkve“.
