P. Antonio Spadaro, talijanski isusovac kojeg neki smatraju papinim neslužbenim glasnogovornikom, često koristi svoj Twitter račun kako bi omalovažio sve one koji imaju pitanja vezana uz Amoris Laetitia. Ali ovaj dragulj od neki dan bi mu se mogao obiti o glavu:
Teologija nije Matematika. 2 + 2 u teologiji može biti 5. Zato što ima veze s Bogom i stvarnim ljudskim životima…
Ovaj citat je pogrešan, i to zbog nekoliko razloga.
Sugerira li Spadaro da- kada se govori o “stvarnom životu”, pravila znanstvene logike ne vrijede?
Zamislite kako biste se osjećali da vam netko kaže: “Možete vi govoriti o zakonu gravitacije sve što znate, ali u stvarnom životu …” Ne biste znali što točno slijedi, ali možete biti sigurni da je glupost. Zakon gravitacije je zakon u stvarnome životu, koji se odnosi na stvarne ljude.
Isto vrijedi i s logikom matematike. 2 + 2 = 4. Uvijek. Ako dođete do drugog rezultata, učinili ste pogrešku. Možda ste drugačije definirali brojke, tako da broj “2” ne znači ono što se obično misli. Ili možda ne poznajete osnove matematike. U svakom slučaju, osim ako ste namjerno u zabludi, očito je da griješite.
Dakle, kako je moguće da “2 + 2 u teologiji može biti 5”?
Spadaro nam govori da teologija “ima veze s Bogom.” Znači li to onda, dakle, da Bog može i želi kršiti zakone logike? Ako je tako, onda je upao u onu zamku koju je papa Benedikt XVI. kritizirao u svom poznatom govoru u Regensburgu: ideju da vjera ne može biti predmet racionalne analize. Papa Benedikt je uočio zabludu kao slabost islamske misli; vjerojatno nikada nije očekivao kako bi se problem mogao pojaviti u redakciji La Civilta Cattolica.
Otac Spadaro ima očiti interes u promicanju ove vrste iracionalizma. Ako možete suspendirati obična pravila logike nejasnim govorom o “stvarnom životu” i “stvarnim ljudima”, onda možete i fino zaključiti raspravu o Amoris Laetita. Svaki slučaj je drugačiji – tako glasi tvrdnja, i prema njemu se zakoni ne primjenjuju. Po toj logici, budući da je svaki kamen koji bacite u zrak drugačiji tj poseban, nikada ne možete biti sigurni kada će koji kamen pasti na zemlju.
Ali, možete biti sigurni, vjerujte mi.
Ako Spadaro ne promovira iracionalnu vjeru, postoji još jedan način tumačenja njegove neobične objave na Twitteru, a on nije ništa manje umirujuć. Možda sugerira kako se ne može očekivati da ćemo ja i vi i milijuni drugih, običnih katolika, razumijeti zamršenu logiku teologa – isto onako kako bi nas zbunjivali nejasni izračuni kvantne mehanike – pa bismo trebali ostaviti ovaj važan posao stručnjacima. Drugim riječima, naša uloga je prihvatiti ono što nam se kaže. Ne očekuje se da razumijemo; očekuje se od nas da ih samo slijepo slijedimo. Njegov pristup vjeri se ne zasniva na razumu. No, s druge strane, možda se temelji na moći.
Phil Lawler, urednik CatholicCulture.org
